Welcome to 2. četa 1. bataljona financijske straže "Mrcine"

Register now to gain access to all of our features. Once registered and logged in, you will be able to contribute to this site by submitting your own content or replying to existing content. You'll be able to customize your profile, receive reputation points as a reward for submitting content, while also communicating with other members via your own private inbox, plus much more! This message will be removed once you have signed in.

  • entries
    21
  • comments
    63
  • views
    18,075

About this blog

Dogodovstine jednog (kako Perica kaze) dosadnog Dzoa

Entries in this blog

Džou Sisohvat

Disclaimer: Ovaj tekst je priča bez priče. Par mišljenja izazvanih nostalgijom za time kako je "nekad bilo bolje", i par uspomena koje bi bilo šteta ne zapisati. 

Disclaimer 2: Ovaj tekst sadrži MIŠLJENJA. Evo. U boldu, italicu, podcrtano i bačeno u lijepu crvenu boju. Odnosno, u različite kričave boje. Smatrajte se upozorenima. 

End-of-the-World.jpg

21.12.2012. se to ljeto u mojoj školi jako puno spominjao. Trebao se dogoditi smak svijeta i naravno svi su pričali o tome. Neki kroz šalu a neki su stvarno bili zabrinuti. Djeca ko djeca, svatko je imao svoju teoriju. Neki su tad prvi put čuli za Nibiru (čuveni planet X iz sumerske mitologije - link ovdje, Wikipedija, nema teorija zavjere :D), kružile su teorije da će se dogoditi kataklizmična promjena vremena, da će se otvoriti portal u Pacifiku iz kojeg će izaći ogromni vanzemaljci i mi ćemo morati graditi robote za boriti se protiv njih... Ili je to bio Pacific Rim?
TBF-ova pjesma "Smak Svita" se puštala na svim zabavama i rođendanima, za Lidiju Bačić još uvijek nitko nije bio čuo (osvojila cura 20 i nešto festivala od 2008 do 2012, ali 'ko to jebe :D), Dječaci su napisali "Lovrinac" (valjda jer smo svi imali završit na Lovrinac).

Bila je to i godina moje mature za koju smo svi bili utvrdili da je čista laž da je teška. Nitko u generaciji ništa nije pao i više manje svi iz mojeg razreda su upisali sve što su željeli.

Bilo je to ljeto krajnjeg bolikurca. Cijelo se društvo dogovorilo da nitko neće imati nikakav posao cijelo ljeto, pod izlikom da "jebiga ionako će smak svijeta pa što ćemo radit", ali zapravo je pravi razlog bio da smo svi bili svjesni da jebiga, cijelo ljeto možemo 'ladit jajca i da nemamo više apsolutno nikakvu brigu. Faksovi su bili upisani, trebalo je samo poći po indeks u Zagreb i sjesti u klupu. 

A2OA_ingame_screenshot_04.jpg

Arma 2: Operation Arrowhead se igrao po noći u LAN-u, jer bi se svi nakrcali u jedan stan, spavalo se od 7 ujutro do 2 popodne, onda se trčalo na plažu/kupanje i nakon toga se opet trčalo ili u nekoga gledat filmove/ić vanka/pit... Moja jedina briga to cijelo ljeto je bilo kako što bolje iskoristiti tih 4 mjeseca i hoću li proći vozački. Na sate vožnje (ranojutarnje) sam dolazio napola pijan i potpuno neispavan nakon cijele noći igranja WWE 2011 na PS2 koji smo kupili i sredili da podržava 5 kontrolera. Možda bi netko rekao da smo hipsteri ali jebiga, tada nitko nije znao što to znači.

2456259-psy-ladies-gangnam-style-617-409

Sprdalo se sa K-POP-om koji je baš to ljeto napravio ogroman proboj na zapadno tržište sa "Gangnam Styleom". Anegdota koju nikad neću zaboraviti je da smo u jedno jutro u 03:30 kliknuli link na video, netko je skinuo na mobitel i ujutro smo polupijani u sunčanim naočalama u 7:30 sa svim radnim narodom koji ide na posao iz predgrađa Dubrovnika (Mokošica za upućene) do Grada na maksimalnoj glasnoći slušali jebeni Gangnam Style sa spuštenim prozorima dok su ljudi gledali koji se zaboga kurac tu događa. 

59578236.jpg

To je bilo i vrijeme kada je MOBA-a žanr bio još uvijek relativno u povojima , DOTA-u su igrala samo djeca u LAN-u u igraoni u gradu za 10kn po satu (ja se pitam koliko tisuća kuna je vlasnik toga mjesta zaradio na 12 komputera koji su vrtili piratski COD4. Također je čovjek prodavao spržene igre za 20 kn koje je skidao sa neta preko torrenta i pržio na diskove. Sve to na 10 metara od policijske postaje. Hrvatska dame i gospodo :D ). Mi smo usuli to ljeto stotine i stotine sati i bacili stotine i stotine kuna na jebeni League of Legends, jebali majku Poljacima po cijele dane, osnovali team koji se zvao [APC] (Anti Poland Crew) i imali lažni dojam da smo zapravo dobri u toj igri. 

Onda je došao faks i obveze i s vremenom i sudbonosni 21.12.2012. i svi smo čekali. I naravno, ništa se nije dogodilo. Zar je itko mislio da će se išta dogoditi? 

Sada iz 2016. sa nostalgičnim osjećajima se prisjećam tog retardiranog ljeta (zadnji put da nisam imao nikakve obveze i da nisam morao o ničemu brinuti) i raznih gluposti koje smo izvodili. Svijet nije završio ali se od tad dobro promijenio. 2012. si na internetu mogao imati mišljenje bez da te poklopi rulja bijesnih internet ratnika koji ti se deru u facu da si đubre. Nije da me je stvarno briga za tuđe mišljenje, niti sam osoba koja često iznosi svoje mišljenje na Internetu, ali problem je vrlo često očit. 

2012. nije bilo superpopularnih inicijativa da najpopularnija Disneyeva princeza koja je idol brojnim curicama, sestrama, kćerima bude lezbijka. Naravno, radi se o glasnoj manjini (ja stvarno nisam homofobičan - smatram da svatko ima pravo u sebe doma raditi što hoće sve dok meni svoju ideologiju ne trlja u nos), ali ciljati najmlađu djecu, koji se u vrtiću igraju da su Elsa ili Anna i nose svoj Frozen ruksak, spavaju u Frozen posteljini itd... Njima je ta princeza idol i kakvu poruku šaljemo ako curicama pokažemo da bi si i one trebale nabaviti curu. Sad bi netko rekao da "kako se usuđujem pretpostaviti da je Frozen samo za curice". Djeca ne mogu shvatiti socijalni problem koji se skriva ispod te slike i ne mogu shvatiti o čemu se zapravo radi. Zaboga nitko od nas nije ni primjetio što ima u gaćama dok nismo ušli u pubertet. 
Ali probajte nešto reći protiv ovoga i vi ste konzervativni fašist, ekstremna desnica, neprijatelj čovječanstva, homofob, Trumpov potomak...

2012. je prvi video ikad dostigao 1 milijardu pogleda na YouTubeu, da bi to od 2014. godine postao trend, 2012. je održano drugo finale League of Legends sezone sa nagradnim fondom od 5 milijuna dolara, da bi već 2016. godine vidjeti League of Legends na ESPN-u postala sasvim normalna stvar i da bi Finale League of Legendsa pogledalo više ljudi nego finale NBA

Sad bi ja rado zaključio, ali ne postoji zaključak ovoga. Kao što sam napisao na početku, ovo je priča bez priče, par mišljenja o trenutnim stvarima izazvanih nostalgijom ljeta koje se više nikad neće vratiti. Ja znam što je prava istina, da sam odrastao, shvatio kako svijet izgleda i postao cinično đubre. I ponosim se što jesam. Ali ipak svi težimo za danima koji su iza nas jer nam se čine kao "bolja", ali prava je istina da jedino gdje treba gledati je budućnost.

Jeli svijet ide u kurac? Da. Ide li išta više u kurac nego što je išao prije 4, 10, 20, 100 ili 1000 godina? Ne. 

 

-Đo

Džou Sisohvat

Želio bi početi i naviku pisanja osvrta na filmove koje pogledam u kinu, i mislim da bi ovaj mogao biti upravo idealan za početak. Ja sebe volim smatrati filmofilom i imam osobito slabu točku za filmove o superjunacima. Sve što napišem ovdje je isključivo moje mišljenje i ono nije po nikojem kriteriju nužno "bolje" ili "točno". Okej, sad kad smo makli to sa puta, krenimo!

Dakle, prvo moramo uspostaviti neke činjenice!

  • Ja obožavam žanr filmova o superjunacima, prvi film koji me je stvarno uvukao i zainteresirao je bio Iron Man još 2011. godine, na ekskurziji, na dugi nagovor prijatelja.
  • Ja sam isto tako veliki obožavatelj Marvelovih stripova, čitao sam sve glavne događaje Marvelovog kontinuiteta (stvari poput World War: Hulk, Civil War, House of M, Dark Reign, Siege...) a posebno sam još čitao Iron Mana, nešto malo War Machinea, nešto malo Spidermana, malo Thora i Thunderboltse (marvelov tim superzlikovaca na zatvorskim kaznama koji se bore za dobro umjesto robije, u doba dok je to vodio Osborn a u timu bio Venom i ekipa)...
  • Priznajem da nikad ništa DC-evo nisam čitao
  • Nisam gledao DC-eve serije, mediji ih nažalost ne reklamiraju dovoljno, čuo sam da je Flash jako dobar i da bi ga se isplatilo pogledati.
  • Ogroman sam fan Nolanove Batman trilogije (gledao sam ih daleko prije Marvelovih filmova), smatram ih remek djelima (u granicama žanra), osobito drugi nastavak sa Heathom Ledgerom u ulozi Jokera.
  • Nemam pojma tko su Green Lantern, Aquaman i Wonder Woman, osim onog što sam uspio saznati igrajući DC Universe Online u koji sam utukao dosta sati
  • Smatram da je Superman glup po konceptu (dovoljno je reći da svaka svađa koja uključuje Supermana i bilo što drugo logično mora završiti supermanovom pobjedom, ako taj fajt nije uključivao kriptonit i/ili ako superman nije neprijatelju pustio da ga pobijedi, a ja kriptonit smatram elementom s kojim je veoma lako pogriješiti i učiniti ga "jeftinim").
  • Ja smatram da MCU (Marvel Cinematic Univrese) je veoma zanimljiv "projekt" koji je postavio ljestvicu iznimno visoko za moderne filmove o superjunacima, naizgled se čini da Marvel sada, kad se čini da opušteno nastupa sa pozicije tržišnog vođe ne može pogriješiti (ja sam prvi pljuvao po Raketnom Rakunu i stvarno sam progutao sve svoje riječi; bio sam iznimno zabrinut oko Ant-Mana i na kraju je ispao izvrsna, opuštena komedija).

Dakle, iz gore navedenog se može zaključiti da sam ja fanboy i DC-a i Marvela, iako da me pitate što bi gledao do kraja života da moram birati između to dvoje, bez razmišljanja bi odabrao Marvel, jer smatram da DC previše varira sa snagom svojih likova, da je ponekad prerandom da bi neke stvari imale smisla, čuo sam da je Supermanu u stripovima razina moći nestabilnija od Sirijske granice, te da ponekad može povlačiti cijele planete, a kad je to potrebno zbog dramatičnog efekta, avion ga može poklopiti i teško mu naštoditi...

batman-superman-header2.jpg

Sada se napokon bacimo na Čovjeka Šišmiša protiv Super Čovjeka: Zoru Pravde. Iskreno, nikako mi se nije sviđala pomisao na ove filmove. Imao sam dojam da DC pokušava sustići Marvel i izvući novac iz poprilično dobrog tržišta. I nažalost neke od tih slutnji je ovaj film itekako potvrdio. I to možda ne bi bilo nužno loše da je DC posvetio jednaku količinu vremena razradi svojih likova. 

Ako se točno sjećam, projektno ime ovog filma je bilo isprva: Man of Steel 2, što indicira da je DC vjerojatno želio napraviti još jednu trilogiju o jednom superjunaku. No onda je nekom palo na pamet: "Pa mi sigurno nećemo uspjeti ponoviti uspjeh Dark Knight trilogije, zašto jednostavno ne rebootati Batmana (zbog čega sam ja apsolutno bio bijesan, premalo je vremena (bilo) prošlo) i pokušati zaraditi kao i Marvel. 

DC-eva žurba je vidljiva iz činjenice da je Marvel prije zaključivanja Faze 1 izbacio sljedeće filmove: Iron Man (2008), The Incredible Hulk (2008), Iron Man 2 (2010), Thor (2011), Captain America: The First Avenger (2011) i tek onda Marvel's The Avengers (2012).

 

Brinule su me brojne druge stvari, da Ben Affleck neće biti dobar, da će Lex biti grozan, da će Wonder Woman biti grozna itd. itd. I nažalost kod nekih stvari sam bio u pravu. No analizirajmo točku po točku :D

 

1. Ben Affleck kao Batman / Ben Affleck kao Bruce Wayne

zack-snyder-ben-affleck-batman-movie.jpg

Postoji razlika između ove dvije stvari. Jednom sam pročitao jednu tvrdnju koja mi je nije mogla činiti više istinitom - "Marvel piše priče o ljudima koji pokušavaju biti superjunaci. DC piše priče o superjunacima koji pokušavaju biti obični ljudi." Ja moram priznati da sam bio potpuno u krivo oko Batflecka i iskreno smatram da je Ben Affleck kao Batman najbolji Batman kojeg smo ikad imali, ali isto tako ne smatram da je najbolji Bruce Wayne kojeg smo ikad imali. I što je najgore to uopće ne mora biti zbog toga što on ne može odglumiti ulogu, nego jednostavno zbog činjenice da u 2,5 sati koliko traje BvS jednostavno nije bilo vremena za bilo kakvu karakterizaciju. To je jedna od stvari koje mi iznimno smetaju, činjenica da je cijeli Wayneov karakter sveden na: "Superman loš. Moram ubiti Supermana." Bale je možda bio bezličan batman, ali je odglumio sjajnog Brucea Waynea kojeg Batfleck još uvijek nije imao priliku nadmašiti.

No, ajmo malo o Batmanu! Ovaj Batman je stravičan. Ovaj Batman je ubojica. U jednoj sceni u filmu sam napola očekivao jumpscare i to od jednog od glavnih junaka filma. Ovaj Batman koristi oružje (što inače ne čini nikad), njegov glas je stravičan, koristi se zastrašujućim metodama (žigosa kriminalce). Zapravo je ideja ovog Batmana toliko brutalna da postoje određene scene borbe koje su toliko grafične da će izaći još jedna verzija filma (pretpostavljam na Bluray) koja će sadržavati scene koje su morale biti izrezane iz filma zato da bi se zadržao nizak PG rating i da se ne bi riskiralo da film postane 18+ (iako je smiješno da je Deadpool napravio ogroman komercijalni uspjeh upravo zahvaljujući činjenici da je 18+ (mala opaska autora: Deadpool nije dio Marvel Cinematic Universea jer ga izdaje Fox na Marvelovu licencu a ne Marvel Studios).

Batman je badass. Ali svi mi znamo da je vrlo često Batman dobar koliko je Joker dobar, a iskreno i dalje sam zabrinut oko Jareda Letoa. Osobito jer je casting za BvS bio samo djelomično uspješan.

 

2. Jesse Eisenberg kao Lex Luthor (zapravo Alexander Luthor)

how-will-lex-luthor-play-into-batman-vs-

Možda ga netko voli ali ja ga prezirem. Iz dna duše. Naravno, Jesse Eisenberg je u ovom filmu imao par zabavnih trenutaka (čak sam se i ja zahikotao), ali ni jedan od njih nije ono što su ljudi očekivali. Hladnog, proračunatog industrijalca Lexa Luthora. Mastermind koji upravlja cijelom situacijom iz sjene. Toga jednostavno nije bilo. Kada sam vidio casting odluku za Lexa Luthora imao sam nade. Mislio sam isto što su brojni drugi ljudi mislili i ponadali se - da ćemo dobiti Marka Zuckerberga kao Lexa Luthora, osobu koja medijskim utjecajem diskreditira Supermana, očekivao sam nešto smislenije od neurotičnog prebogatog napola idiota koji pokušava napraviti kaos samo jer je zao. Lex nema u ovom filmu nikakvu motivaciju. Nikakvu. Osim generične motivacije koju vidimo u svakom generičnom filmu.

Žalosno je da je Jesse Eisenberg odglumio odličnog Jokera. Njegov način govora, geste i ponašanje općenito bolje odgovaraju Jokeru nego Lexu Luthoru. Veliki palac dolje i nada da će Warner Bros shvatiti gdje su pogriješili i zbog čega se ljudima Lex ne sviđa.

 

3. Gal Gadot kao Wonder Woman

gal-gadot.jpg

Nikad mi se nije sviđao koncept Wonder Woman, ali ovaj film je uspio učiniti da osjetim da je njen lik stvarno epic. Moj problem je činjenica da kad sam vidio njenu sliku sam mislio da se radi reboot Xene: Princeze Ratnice (ne šalim se). One su obje amazonke i ratnice, i vjerojatno je to zbog toga, ali je i dalje smiješno. Drugi problem - naglasak. Gal Gadot je izraelka i zbog toga vjerojatno nikad neće uspjeti potpuno ubiti naglasak (iako je puno bolje nego što su brojni ljudi očekivali). Ipak, bilo je ok za ovaj film a zanimljivo će biti hoće li postati teško slušati taj naglasak cijela 2 sata u njenom samostalnom filmu koji tek ima izaći. Ipak, lik je solidno napravljen i iskreno sam zaintrigiran što će se s njom događati u budućnosti.

 

4. Akcijske scene su možda najbolje što sam ikada imao priliku vidjeti 

batsda.jpg?w=720&cdnnode=1

Ali stvarno. Gledao sam film u 4DX u Areni Zagreb i vjerojatno je i to utjecalo na jačinu doživljaja (svi efekti su integrirani u film osim vode - pretpostavljam da ne bi se smočile 3D cvike), ali gledati scene iz Man of Steela iz Batmanove perspektive je bilo... nezaboravno. Scene borbe su napravljene sa takvom brigom i preciznošću da se čovjek vrlo lako zapita što bi se dogodilo da je jednaka ljubav posvećena i ostatku filma...

 

5. Kriptonit je korišten pametno i stvarno je učinio borbu Batmana i Supermana užitkom za gledati

superman-kryptonite-lego-970x545.jpg

Šokantno ali je tako. Uspjeli su napraviti film o Supermanu gdje cijela ta stvar sa kriptonitom ne zvuči kao glupost. Iskreno, toj činjenici doprinosi i to što je Superman daleko slabiji nego u brojnim drugim prikazima, ali ono što je važno jest da je na kraju dana Batman imao šansu. Ni u startu se nije radio o velikim količinama, a već sada ga većine nema.

 

6. Film ima više rupa nego švicarski sir kroz koji je netko sasuo spremnik iz puškomitraljeza 

Swiss-Cheese.jpg

Sad je nažalost vrijeme za još malo lošeg. Ja nisam imao problema s ovim jer sam imao u startu jako niska očekivanja. Ali Batmanova motivacija je jako loša ali on čak i tu motivaciju doslovce zaboravi u doslovce u jednom trenutku. Film ima jednu scenu koju ne želim spoilat, ali je potpuno zaboravljena u ostatku filma. Bruce Wayne je totalno sam zanemari. Crnkinja iz onog Afričkog sela priča kako je Superman pobio njeno selo. Tko je njoj platio? Tko je radio obdukciju tih tijela? Odakle Lex zna tko su i Batman i Superman? Zašto Kriptonit je mogao bit nađen samo u jednom World Engineu? Zar nikom nije palo na pamet ući u svemirski brod Kriptonaca i stisnuti onu tipku? Zar nikom nije palo na pamet poslati Supermana da pođe i vidi što ta tipka radi? Kakvu motivaciju Lex ima? Ugh... 

U ovom filmu nitko nema pravilnu motivaciju. Nitko. 

 

7. Doomsday

Batman-V-Superman-Movie-Doomsday-Trailer

Prijepis razgovora iz Warner Brothersa: 

-Hej, treba nam na brzinu neprijatelj za kojeg treba troje ljudi da ga pobijede. Hm, da, Doomsday. Ali nemamo pare za model.

-Nema veze, ukrast ćemo najgeneričniji model iz bilo koje supergenerične igre.

-Super ideja!

Ovo je problem. Doomsday izgleda kao nešto što kosiš minigunom u Serious Samu. Izgleda kao jebeno stvorenje iz Evolvea.

 

8. DC sprema Injustice

Batman-V-Superman-Trailer-Fight-Heat-Vis

Superman će biti bad guy. Ali problem je u tome što mi nikad nismo vidjeli priču o Supermanu kao dobrom liku. Nikad nećemo imati priliku vidjeti Supermana kao nekog tko predstavlja stvarno to "svjetlo na kraju tunela" ili spasitelja čovječanstva. Ja, čak i kao mrzitelj Supermana bi želio vidjeti to, želio bi vidjeti dobro razrađenu priču za Supermana. A ono što ćemo dobiti je sprint do tog trenutka kada mogu udariti sa tom Injustice pričom i pretvoriti ga u zlog lika. I što je najsmješnije nikog neće biti briga. Niti ljude koji žive u toj fiktivnoj Zemlji, niti nas kao gledatelje... Ja obožavam ideju Injusticea, ali mi se čini da će DC u silnoj strci jednostavno spucati priliku za odličan plottwist i odličan character arc.

 

9. Lois Lane

Lois_Lane_Hi-Res.jpg

Od jednog od najdražih likova iz Man of Steela, su je pretvorili u alat da bi učinili borbu težom za Supermana. Ona je bila u prvom nastavku stvarno važan lik koji je meni na mnogo razina bio veoma drag (možda draži čak i od glavnog lika), dok ona u ovom filmu je ista ona vrsta ženskog retardiranog sporednog lika koji konstantno upada u nevolje da bi je superjunak morao spašavati. To mi previše zvuči kao Spiderman i to nije dobra stvar.

 

ZAKLJUČAK:

Film je bio iznimno zabavan što se tiče akcije, no opadanje gledanosti već u drugom tjednu pokazuje da film ima ogromne probleme. DC i WB su u panici i prilagođavaju strategiju, Batman će sada dobiti svoj film koji će režirati sam Batfleck. Ovaj film pati zbog korporativne strategije. Nažalost se čini da će ova cijela franšiza nastaviti patiti od brzanja i propusta.

No! Ja i dalje jedva čekam Suicide Squad i nadam se da će biti upola dobar kao trailer koji je nedavno izašao (pogledajte ga ispod), no opet i tu sam zabrinut. Dok sam na primjer siguran da će Margot Robbie bit PREJEBENA Harley Quinn, ipak s druge strane boga pitaj kakav će biti Will Smith, ili Cara Delavigne koja je jebena manekenka... A da ne pričamo o Jaredu Letou o kojem cijeli ovaj film praktički ovisi.

Za kraj. Bili vam preporučio da pogledate ovaj film? Defnitivno da! Film je dovoljno dobar da bi se uložio neki novac na njega ako iole volite superjunake. Film ima emocionalne trenutke koji su inteligentno napravljeni. Meni je samo osobno jako žao vidjeti koliko je potencijala protraćeno u ovom filmu. Treba još vidjeti što će nam budućnost donijeti...

FINALNA OCJENA: 6/10

 

Evo vam za kraj jedna slika, po običaju, a uz sve ostalo još i tematska ;)

288976BF00000578-3086990-image-a-13_1431

 

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

Probudio sam se i lijeno izašao iz kreveta, oprao zube i obukao se za faks. Bio je to još jedan dosadni utorak, po ničem drugačiji od ostalih. Ručak u menzi nakon Kaznenog Prava je bio otprilike vrhunac dana kojem sam se mogao nadati. Lijeno sam ubacio slušalice u uši i uključio bilo koji playlist. :mellow:

Na pola puta u tramvaju sam odlučio provjeriti drugi mob. Par propuštenih poziva sa skrivenog broja i kriptična poruka sa dugom linijom naizgled besmislenih znakova, brojeva i slova. Sinula mi je ideja i odlučio sam je provući kroz stari kod za šifriranje koji su Mrljavci koristili. Blago sam se lecnuo kad sam pročitao poruku: "ALTIS IN DANGER. HELP NEEDED. CSAT INTERVENTION IMMINENT." :unsure:

Dvije godine su prošle od moje zadnje akcije na Altisu. Kada su se Mrcine izvukle sa otoka situacija je bila relativno okej. CSAT je bio potisnut, AAF podređen NATO-vim snagama, mir je uveden. Stanje je otad degradiralo zbog političkih razloga i činjenice da je vlada Altisa skoro potpuno zamijenjena CSAT lojalistima i odlučila onemogućiti daljnju intervenciju NATO-a u njihov suverenitet. Nazvao sam broj sa kojeg je poslana poruka i izgovorio kodnu riječ - "Griz." To je bilo dovoljno da potvrdim da ću reagirati. ;)

Odlučio sam izaći iz tramvaja i krenuti pješice prema autobusnom kolodvoru. Nismo imali vremena za bacanje. Počeo sam upisivati broj, pričekao da se osoba sa druge strane javi i samo ga pitao je li za... jednu zadnju misiju. Onu jednu misiju koja će razriješiti stanje na Altisu i donijeti pobjedu u tom dugom i krvavom ratu.

Takav poziv sam obavio još za Sherayzla, Toma Žarulju, Mimozu, Dema, Mina Bacača, Bruta, Ipea i Zengu.

 

Na otok smo se infiltrirali sa sjeverne strane, blizu grada Oreokastro koji nam je dobro poznat jer smo na tom području izvršili već nekoliko misija u prošlosti. Misija je ukratko ovakva (ovo je stvarno opis misije :D):

Mi smo osnivači pokreta otpora na otoku - FIA. NATO ne smije izvršiti otvorenu ofanzivu na Altis, jer se na drugoj strani otoka nalazi CSAT-ov nosač koji se samo nada da će dobiti razlog pomoći AAF-u na otoku i zauzeti kontrolu nad otokom. Misija sadrži politički sustav. Pomaganje lokalnom stanovništvu i izvršavanje kritičnih misija (oslobađanje zarobljenika, napad na konvoje, ometanje telekomunikacija...) nam donose NATO bodove, koje možemo zamijeniti za podršku poput artiljerije, Air strikeova, ammodropove itd. Ubijanje civila i zarobljenih AAF-ovih vojnika nam naravno oduzima NATO bodove, ali i smanjuje mišljenje lokalnog stanovništva o našem pokretu. Uvjeti za pobjedu misije su da dobijemo većinu stanovništva da podrži FIA-u i da na taj način zbacimo trenutnu vlast. Načini na koje možemo izgubiti misiju jesu: da dozvolimo da CSAT potpuno razori 8 gradova (kasnije u fazi eskalacije, kada gerilska borba pređe u otvoreni rat i pokušaj zauzimanja strateških položaja) ili da nam razore bazni kamp. :ph34r:

Važno je izvršavati usluge za lokalno stanovništvo jer jednom kada većina nekog naselja podržava FIA-u, mi dobivamo novac od njih svako 10 minuta, koji možemo koristiti da bi kupili vozila i naoružavali AI koji će osiguravati naše lokacije na mapi.

Još jedna iznimno važna mehanika je takozvani UNDERCOVER mode. U njega se dolazi skrivanjem sve opreme na tijelu i oblačenjem u civilnu odjeću. Dok smo u undercover modu nitko od vojnika i civila (izuzev pasa čuvara i stražara na roadblockovima) ne može nas prepoznati kao borce FIA-e, osim ako napustimo predaleko cestu sa vozilom i budemo prijavljeni od lojalista/vojske.

CZ8jXfO.jpg

(mapa namijenjena da možete znati gdje je što)

Dakle, kada smo uspostavili kamp bilo je 6:40 na večer. Ja, demo, Mino Bacač, Tomo, Brut, Ipe i Đubre (Brutov i Ipeov prijatelj) smo polagano krenuli prema položaju pored dvorca Oreokastro. Mali kamp (kamp 1 na mapi :)), 4 vojnika. Odmah smo se morali početi adaptirati na situaciju, jer je demo slučajno privukao pozornost (;)) i straža je po njemu otvorila paljbu. Mi ostali smo se podijelili u dva tima i krenuli obići dvorac u oba smijera. Brzo smo očistili sve vojnike i zauzeli bazu, oteli svo njihovo oružje i zaputili se nazad, prije nego što je neprijatelj uspio poslati pojačanje na naš položaj. Nakon toga smo dobili još 2 zadatka, oba u i oko grada Oreokastro. Prva misija je bila da odvezemo kamion sa namirnicama za lokalno stanovništvo u grad Oreokastro (prilažem mapu da ovo sve ne bude previše zbunjujuće :D), a druga je bila da ubijemo izdajicu koji je odlučio podijeliti podatke o našim operacijama sa CSAT-om. Obje misije smo obavili simultano i to opet, bez uspješnog protunapada neprijatelja. U tom trenutku smo vidjeli da je većina grada na našoj strani i da su se pridružili našem pokretu otpora. (ovo su na mapi Traitor i Supplies)

 

Prvi grad koji podržava naš pokret otpora, 17/34 civila, još otprilike 6000 ih moramo pridobiti. Zvuči zastrašujuće, ali to je ništa za Mrcine! Nedugo nakon ovoga smo dobili još jednu misiju, da pođemo malo južnije od samog grada i da napadnemo roadblock i očistimo ga. Zvučalo je lagano, svi smo se opremili u civilnu opremu ali u jednom trenutku smo shvatili da imamo prečeg posla. Neprijateljski konvoj se uputio prema Oreokastru, a naš zadatak je bio da otmemo kamion sa medicinskim zalihama i predamo ga u ruke civilima (i da mi naravno uzmemo sve zalihe). Tomo je ušao u jedno parkirano auto koje je stajalo u gradu, i tu smo naučili da se očito građanima ne sviđa kada im krademo privatna vozila jer je u tom trenutku grad se opet vratio pod kontrolu AAF-a. :huh:

No, unatoč tome došli smo na položaj i spremili se za napad u zadnji čas. Ukradenim autom smo prepriječili cestu, imali smo 2 PCML rakete spremne i jako puno cijevi uprto u neprijateljevom smijeru. Sve je prošlo bez incidenta, neprijatelji su brzo i efikasno eliminirani. U tom trenutku je iza nas ona misija koja je uključivala napad na roadblock istekla, ali smo mi zahvaljujući ovim medicinskim zalikama opet pridobili grad Oreokastro na našu stranu. Također, velika pobjeda za naš tim je činjenica da smo uspjeli zarobiti jedan od oklopnih transportnih vozila AAF-a - Strider, nažalost nenaoružan. :P

 

Tijekom te operacije nam se pridružio i Sherayzl i rekao nam da je nažalost Goc oglušio (crknuo zvuk na kompu) pa da nam se ne može pridružiti da ne bude da "Svi pucaju a on ne čuje...". Zenga se također ispričao jer je imao neke osobne stvari za obaviti. Demo i Mino Bacač su nas nažalost isto tako nakon napada na ovaj konvoj napustili, ali zabavi tu nije bio ni približno kraj.

Ja, Ipe, Brut, Đubre, Tomo i Sherayzl smo na nekih 1km od naše baze ugledali dvije patrole. Neprijatelj je očito odlučio otkriti naš položaj i riješiti nas se jednom za svagda. No, mi to nismo dozvolili pa smo odlučili izvršiti protunapad. U jednoj brzoj akciji smo pobili tim AAF-ovih specijalaca i patrolu od 4 vojnika koja je patrolirala po obližnjem brdu. Opet smo zarobili njihovu opremu i krenuli nazad prema bazi. Jedino iznenađenje je bio tim od 4 spec-opa koji nam je uspio prići na 200 metara sa leđa, no na sreću nije shvatio što se događa. Ipe je elegantno jednom od njih zalijepio AP PCML missile u facu i uspio ozlijediti cijeli squad. :pere:

 

Nakon te akcije smo krenuli nazad prema kampu i odlučili obaviti opet dvije misije odjednom. Oslobađanje POW-ova i zauzimanje neprijateljskog outposta južnije od Oreokastra. Došli smo na udaljeni položaj i poslali Đubrea da u undercover modeu izvidi neprijateljsku i prijavi nam kretanje vojske. Sukladno njegovim informacijama smo prvo očistili onaj kamp koji smo trebali prethodno napasti (pa je misija propala), a nakon toga smo uspjeli očistiti i samu bazu (iako iskreno ja, Brut i Đubre gotovo nikako nismo sudjelovali u tome jer smo cijeli fajt proveli umirući i oživljavajući se na cesti, jer nas je neprijatelj ulovio u trku prema položaju. No, po riječima drugog tima pomogli smo jer je sva vatra bila usmjerena na nas pa su onda ih oni uspjeli flankat sa druge strane i počistit. :wacko:

Kada smo zauzeli kamp i pokrcali POW-ove u kamion neprijatelj je skoro instantno reagirao. Iznad naše glave se našao CSAT-ov drone (jer su voljni pomoći u slučaju eskalacije) i 3 transportna helikoptera puna neprijateljskih pješaka. Jednog smo pokušali srušiti no vrlo brzo smo se morali povući jer smo znali da se ne možemo boriti protiv 40+ neprijatelja, osobito jer je ova misija napravljena na način da jednom kada pokušamo se boriti na takav način će na nas poslati sve što imaju, a bez ometenih komunikacija nemamo nikakvu šansu da uzvratimo na značajan način.

Nakon bijega iz neprijateljskog kampa smo požurili u smijeru baze da se opet naoružamo i napadnemo još jedan neprijateljski konvoj. Opet je bio na istom mjestu, samo ovaj put nije prošlo sve jednako glatko kao i prvi put, jer smo ovaj put bili uočeni i neprijateljski Strider HMG je zaobišao cestu (i našu minu) i počeo sijati smrt. Na sreću je ubrzo odlučio napustiti lokaciju i produžiti prema gradu. Ipak ga nismo smjeli pustiti da dođe tamo zbog toga što je grad na našoj strani pa sam poslao Sherayzla i Ipea da ga snajperom onesposobe i srede posadu što su oni u minimalnom roku i napravili. Strider HMG je popravljen i naše prvo oklopno vozilo sa naoružanjem je zarobljeno!

I otprilike smo tu završili sa misijom, nakon šest i pol sati prašinarenja. Sada su svi pošli spavati, ali kako su očito veoma željni akcije, sa misijom se nastavlja sutra u 20:00 sati, pa svi koji su voljni i željni akcije, slobodno nam se pridružite. ^_^

Ispod prilažem snimke sa akcije, i usput se ispričavam što nema slika, jednostavno sam zaboravio u silnoj akciji pucati screenshottove.

Kao što vidite, mi se javljamo nazad na dužnost. Tomo nažalost ne može jer sudjeluje u još jednoj grupi i nije mu dozvoljeno da bude u dva klana, a za Bratića nisam siguran, ali svi ostali su više manje izjavili da se slažu sa povratkom u klan. Sad, na vama je, aktivnim mrcinama da odlučite :)

Također, da ne umre tradicija, prilažem i sliku,

ac0ae7990a7b208459a93e049f52b978.jpg

Nana :wub:

 

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

Mrcine i Mrcinete, danas sam malo kopao po svojem Photobucketu na kojem sam uploadao hrpu sranja tijekom zadnjih 5 godina (otvorio sam ga zato da bi mogao uploadat svoj prvi sig za Mrcine), i između ostaloga sam našao sve svoje sigove. Nema ih puno, i nisu ništa posebno, ali mislim da bi ih svakako bilo zanimljivo pokazat :barica:

Nažalost, glupi Photobucket mi ne pokazuje datum uploada, pa ću ih ja pokušati smjestiti u vremenski kontekst :)

Također, osim njih sam našao i neke druge uspomene koje bi želio podijeliti s vama :pifa:

1. Sig iz 8. mjeseca 2009. godine

pravi.jpg

Ovo je bio prvi ikad. Tek sam bio svježe došao u IL-2 Sekciju i počeo aklimatizaciju na klan. Vidi se da je Photoshop bio u pelenama :1-HeheHaha:

Ali lijepo se reče, prvi mačići se u more bacaju, i ovi mačići jesu stvarno u more bačeni vrlo brzo, jer sam nedugo nakon toga shvatio da nešto nedostaje i napravio ovaj sig

2. Sig iz 8. mjeseca 2009. godine v 2.0

pravisagrbom.jpg

Čak se i file zove sigsagrbom.jpg hahahaha :1-BeljiSe:

O i da, tad sam koristio .jpg format... Fuj...

3. Moj prvi skin koji sam ikad napravio za Mrcine (Mislim da je 9. mjesec ili 10. mjesec 2009. godine)

untitled.jpg

Uz njega je postojao još jedan skin, koji je bio crno-sivi, ali mislim da sam ovoga kreirao prije. Definitivno je prošao test vremena ostavši u upotrebi skoro 3 godine :D

4. Moj prvi ikad trening sa Mrljavcima (12. mjesec 2009.)

arma22009-12-2822-53-44-46.jpg

Samo što se tad nisu zvali Mrljavci, a ovaj čovjek ispred puške je Mrljavi :D

Da mi je netko tad rekao da ću 2014. godine pisat o ovome, i to da ću sam zapovjedat tom sekcijom, ja bi mu rekao da nema pojma. A viđ me sad :1-DobroDobro:

5. Crvena Lada (12. mjesec 2009)

arma22009-12-2821-45-20-10.jpg

Jedna od najsmješnijih uspomena iz Arma 2 sekcije. Ovo je ja mislim sa prvog treninga nakon onoga u kojem je uzet onaj screenshot. Misija se ja mislim zvala Save the Bride, i svodila se praktički na to da hrpa naoružanih civila ide ubijat drugu grupu naoružanih civila zbog toga što su oni makli mladenku sa vjenčanja i odveli je u njihovo selo gdje se treba udati za drugoga. Glavno prijevozno sredstvo bila je... Da, pogodili ste: Crvena Lada! :1-yesss:

6. Treći Sig - HAWX eskadrila (prvi dio 2010. godine)

sighawx.png

Moja prva samostalna sekcija. Živjela je oko 30 dana, jer nažalost igra nije imala dovoljno sadržaja za ponuditi, unatoč ogromnoj količini zabave koje je pružila na kratke staze. Ipak, vrijedno iskustvo, na trenutke je brojila ČAK do 6 članova, dok smo je na kraju ja i Eustahije Brzić ugasili mirnim putem.

7. Prvi put da je Džou stavio žensku na forum (prvi dio 2010. godine)

misa_campo15.png

Ovo je bilo iz prvog AAR-a za HAWX eskadrilu, i točno se sjećam kako sam imao moralnu dilemu je li u redu stavljati tete na forum jer to nitko prije mene, pa ni danas ne radi :D

Tad je nastala navika da Džou na kraju svakog svoje AAR-a stavi tetu. Niste znali da je to već 4 godine? E pa sad znate :tongue:

Također ovaj simpatični dečko iz poprsja je Eustahije Brzić, bivša Mrcina koja je nažalost sada umirovljena.

6. Četvrti Sig - drugi sig za HAWX eskadrilu (2010. godina, prije samog gašenja sekcije)

nobdzousig2.png

Na ovome sam imao pomoć jednog prijatelja i iskreno bio sam veoma zadovoljan poslom koji je napravio. Ipak, nedugo nakon ovoga se sekcija ugasila, tako da sig nije dugo izdržao.

7. Peti Sig - opet IL-2 Eskadrila

Dubrovnik_grb.png

Druga IL-2 eskadrila, koju sam ovaj put ja odlučio voditi. Ovo je bilo sklepano nabrzaka i točno znam da ovi ostali avioni su bili AI jer nikako nisam mogao skupiti škvadru za fotku. Photoshop vještine su i dalje u banani :ph34r:

8. Prvi izbor za Miss Mrcina, rezultati prvog kola

Untitled-2.png

Ovaj izbor je bio puno lošiji jer nije bilo standarda u obleki kandidatkinja i nije to baš sve prošlo idealno. Ali neovisno o tome također je bilo zabavno i pokrenulo je ideju koju smo mi, vrlo uspješno, ponovili i ovu godinu :rade:

9. Gora Sininos (5. mjesec 2010.)

doghfight8.png

Ovoga će se sjetiti Perica, Mimoza i Prcko. Ova mapa je obilježila svih godinu i pol postojanja eskadrile i bila je naš zaštitni znak. Inače je mapa zamišljena za službene fajtove, ali mi sko je koristili za međusobno dogfightanje i vježbu.

10. Prvi wallpaper Mrcinačke IL-2 Eskadrile (6. mjesec 2010.)

formationV.jpg

Bilo ih je još, i možda stavim još kojeg, ali ovaj mi je definitivno najdraži jer je prvi. Također se s njega može skužit da je ovo početak našeg vježbanja formacija, a ako se dobro sjećam ovo je bio i prvi put da smo testirali mapu koja je uključivala prostor Hrvatske pa smo od Rijeke morali letiti do Zadra da bi Prcko provjerio "Jeli mu se vidi kuća"

11. Najjača uplatnica ikad (9.6.2010)

img062.jpg

Nikad neću zaboraviti pogled na tetinom licu. :PilotLudi1:

12. Šesti Sig

sig.png

Nastao kao komemoracija Red Bull Air Racea kojeg smo napravili nedugo nakon ovoga, i sig koji me je dočekao sada, 2014. godine kada sam se vratio u klan

13. Treninzi sa Štukama (2011. godina)

il2fb2010-09-0521-22-54-87.jpg

Nakon ovog treninga preciznog gađanja, više nikad se nisam odvojio od ovog aviona, i dan danas ponekad uključim igru i gađam mete, just for the fun of it :PilotLudi1:

14. Sedmi sig (Veljača 2014. godine)

sig-1.png

Nakon povratka u klan trebalo je zamijeniti onaj stari od IL-2 sekcije i staviti nešto novo, ali staro. I evo ga.

15. Moj prvi Hardcore Insurgency u Mrljavcima u ArmA 3 sekciji

2014-03-17_00004.jpg

Skroz lijevo Doge (današnji Bratić), ispod njega Cedevita, Desno na nogama Degman, i onda Tomo Žarulja i Mino Bacač. Tko bi rekao da je prošlo već 5 mjeseci od tad. :D

Neki su ostali, neki su nas napustili, ali svakako smo se odlično zabavili.

15. Osmi Sig (Travanj 2014. godine)

sigScarlett.png

Na slici je Scarlett Johansson, a slika je nastala jer sam ja bio poprilično oduševljen s tim kako je Marvel izvukao franšizu Captaina Americe sa Winter Soldierom. Plus Scarlett je... Scarlett :wub:

16. Deveti Sig (2.7.2014. - Danas)

sigHyunA.png

Dosadno mi bilo, sutra je ispit i imao sam potrebu napravit promjenu. Na slici je Hyuna Kim, poznatija kao HyunA, Korejska rapperica.

Eto dečki, nađoh ovo i reko, aj da pokažem. Ljudima koji su tu dulje od mene bi nešto od ovoga moglo biti zanimljivo jer su bili tu na forumima i gledali sve ovo kako se događa. Vi koji niste bili tu u to vrijeme, ovo vam je prilika da vidite nešto klanske povijesti iz moje perspektive :)

Toliko od mene, uživajte!

Džou Sisohvat

Dame i gospodo,

Prošlo je glasovanje i na moje zadovoljstvo moja favoritkinja je ovu godinu odnijela titlu Miss Mrcina. Zapravo je i od početka bilo potpuno jasno da će ovaj naslov odnijeti Olga, jer je već u prva 2 dana povela rezultatom od 6:0. :hmm:

Sada ću vam u čast naše pobjednice zakačiti par fotki.

Ona će držati svoju titulu sljedećih godinu dana a novi izbor će se održati u 3. mjesecu 2015. godine! :)

Svima koji su sudjelovali želim reći jedno veliko hvala, bilo je fora pratiti glasove i predviđati što će se događati u obje faze izbora :)

418508.jpg

Olga-Kurylenko-1.jpg

olga-kurylenko-5-1.jpg

Olga-Kurylenko-2014-Paris-fashion-show--02-720x1080.jpg

2014. godina, Pariški fashion show

Džou Sisohvat

xqou.png

Stanje glasanja 26.4.2012. u 11 sati ujutro

Dame i gospodo!

Evo nas još jednom, čak i par godina nakon prvog izbora u novoj dilemi. Opet imamo neriješen rezultat! Samo je jedno sigurno, ne samo da Italija nije uspjela obraniti titulu već je i potpuno poražena i ostavljena ozada.

Ako malo proanaliziramo tijek glasanja, vidjet ćemo da je favoritkinja mnogih od vas - Ariadne Artiles jako dobro započela u našem natjecanju a u stopu ju je pratila Jessica-Jane Clement iz Velike Britanije. No onda se dogodilo nešto potpuno neočekivano, kada je Olga Kurylenko u svega 3 dana sustigla obje natjecateljice te se popela na tadašnjih 4 glasa te se izjednačila sa Britankom. Nakon toga Britanka i Španjolka su dobile po jedan glas te se time uspjele odmaknuti, još je jedan glas došao za Ukrajinku, no sve se i dalje činilo bezizlaznim, no onda je Wepar Sestrunjski uletio u scenu i učinio ovo još uvijek potpuno neizvjesnim natjecanjem.

Ono što me šokiralo je to da Karlie Kloss i Behati Prinsloo nisu uspjele dobiti ni jedan jedini glas :o

Također jako me zanima tko je to glasao za Koreju i Švedsku :wink:

Dakle još jednom će se djevojke okršiti i to ovaj put zaključno sa 27.04.2014. kada ćemo saznati finalnu pobjednicu!

----------------------------------------------------------------------------------------------------

NATJECATELJSKI DIO

----------------------------------------------------------------------------------------------------

1. Olga Kurylenko - Ukrajina

UKRN0001.gif

Wikipedija kaže:

Glumica (počela karijeru kao model, stoga se računa kao da je i model :tongue: ), nosi dvojno Ukrajinsko-Francusko državljanstvo, možda je poznajete iz Quantum of Solace-a i Obliviona. Prije vrlo uspješne glumačke karijere imala je još uspješniju karijeru kao model. Stoga se nalazi na našoj listi.

Finalna Riječ:

Moja osobna favoritkinja, ovo finale je junački izborila, počevši ozada u poretku te u svega u par dana stekavši nezavidnu podršku. Sada na vama ovisi da odlučite da li ona zaslužuje da odnese i pobjedu na ovom natjecanju te da sljedećih godinu dana nosi titulu Miss Mrcina :wink:

Slika:

OlgaKurylenko.jpg

Olga Kurylenko

2. Jessica-Jane Clement - Ujedinjeno Kraljevstvo

UNKG0001.gif

Wikipedija kaže:

Ima 29 godina, već je vodila svoju emisiju na BBC-u, glumila u brojnim serijama te imala uspješnu manekensku karijeru.

Finalna Riječ:

Jest da je uhvatila zadnji vlak za naš izbor ali je moje povjerenje itekako opravdala. Žena u crnome ima velike šanse za pobjedu no to ne može napraviti bez vaše podrške!

Slika:

JessicaJaneClement.jpg

Jessica-Jane Clement

----------------------------------------------------------------------------------------------------

KRAJ NATJECATELJSKOG DIJELA

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Eto ga dečki, sve je rečeno, rukavica je pala, imate mjesec dana i neka bolja pobijedi! :hmm:

Džou Sisohvat

zaglavljeprobno.png

Pala je jos jedna. Deset neprijateljskih vojnika je kao pokoseno se srusilo na pod. Civili bježe iz grada pod nemilosrdnom paljbom minobacača. Ifrit GMG se kreće po cesti da bi samo sekundu kasnije bio pokosen Zenginim AT-om. Kroz vrisak se osjeti neprijateljeva zbunjenost. Nije moralo ovako zavriti.

Sve je počelo prije par dana kad smo dobili informaciju da snage na Altisu su spremne za pregovore.

Izasli smo iz baze i zaputili se prema točki sastanka. Dogovor je bio da se dođe bez pratnje, no mi smo znali da Iranci nisu u stanju ispostovati dogovor pa smo doveli Degman i ja Bratića da nas pokriva snajperom dok posao ne bude obavljen.

s1sj.jpg

Slika 1: Mrcine na zadatku, Džou u Ray Bankama :wink: :kul2: , Fotograf: Tomo Žarulja

General CSAT-a je izasao iz vozila i polagano se zaputio prema nama sa cerekom na licu. Prije nego sto je uopće progovorio kimnuo je glavom svojem pobočniku a ovaj mu je dobacio nekakav tablet.

Na njemu je jasno bio ocrtan nas kamp pod termalnom slikom. Osjetio sam se sretnim to je Mimoza bas jutros odlučio izvesti vojsku na trčanje. U sljedećem trenutku, vidjeli smo kako padaju po bazi rakete iz nekih obližnjih visecjevnih bacača. Cijela baza je bila sravnjena. :najeboje:

Kada je progovorio, čuli smo los engleski jezik ali jasnu poruku: "Leave Altis now, or die..." :zajeb:

U tom trenutku začuo se pucanj snajpera. Krv se raspsrila sa obližnjeg krova, a u mojem uhu se čuo uzvik: "Bježi Džou! Neprijateljski snajperisti na zgradama"

Nekako smo uspjeli pobjeći. Moguće da je na neprijatelj samo želio poslati poruku. Mi smo znali da to ne može zavrsiti na tome. :1-hmmhmm:

zbp5.jpg

Slika 2: Mrcine prije napada na zračnu luku, Fotograf: Džou Sisohvat

Kada smo se ponovno okupili razmotrili smo nase mogućnosti. Bili smo bez opreme, bez hrane, bez baze i bez oružja. Trebalo nam je rjesenje ovog problema i to brzo. No u tom trenutku do nas se dovezao Technical, taman kada je Zenga uperio AT u njega vidjeli smo lose opremljenog gerilca kako drži ruke u zraku. Priveli smo ga i zanimalo nas je sto želi od nas. Objasnio nam je da su snage FIA-e na otoku vidjele kako su nas CSAT-ovci prevarili te da su čuli već prije za nase vojne operacije na Altisu, te da bi im trebalo da se netko poput nas pridruži u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

Nitko od njihovih ljudi nije ni približno dobro utreniran kao Mrcine i oni su željeli nasu podrku u istiskivanju CSAT-a sa Altisa.

Pružena nam je osnovna oprema, a na nama je bilo ostalo. :mrcine:

Prvi dan smo napali Oreokastro. 1-3 Team (Koji je nekakav Hibrid Arty support tima i Recon tima) uživao je u tom prvom deploymentu. Grad je pao jako brzo, jer neprijatelj nije bio spreman za silinu kojom smo ga udarili. Mi smo se pri dolasku na Altis zapravo nadali mirnom razrijesenju problema koji se nasao pred nama, ali na kraju se ipak sve svelo na onu da se na ovom svijetu nikom zapravo ne može vjerovat.

4vk5.jpg

Slika 3: Tim 1-2 skica neprijatelja dok se Recon tim postavlja na poziciju, Fotograf: Tomo Žarulja

U jednu ruku mi je bilo žao neprijatelja. Kada smo ulazili u Oreokastro bili smo pozdravljeni od lokalnih stanovnika kojima je bilo jasno da unatoč steti koju smo nanijeli infrastrukturi nije bilo drugog načina da oslobodimo njihove domove. Donirali su ogromne količine rakije i drugih tekućih derivata da nam se zahvale, steta sto prave Mrcine ne smiju piti kada su na zadatku. Ipak uzeli smo malo griza sto su nam ponudili, a kada smo to pojeli krenuli smo dalje. :)

Nakon Oreokastra, krenuli smo u napad na obližnju zračnu luku. Taj napad označila je jedna rečenica: "Onaj helihopter nije naoružan."

Nije bio naoružan dok nije počeo pucati :tongue:

Otpor neprijatelja je bio respektabilan, moj tim (1-2) je bio odgurnut jednom ili dvaput, ali s vremenom smo uspjeli napokon se približiti neprijateljskom taboru i onesposobiti zračnu podrku koju su imali, unatoč ogromnom otporu na koji smo naisli.

Tim 1-1 je pružao podrsku sa brda, a kada smo uspjeli onesposobiti sav otpor otisli smo u bazu na tusiranje i na večeru.

Kad smo se ujutro probudili, Syrta je bila sljedeća. Uhvatili smo neprijatelja na spavanju. Nitko nije bio spreman. Pričekali smo da se Mino postavi na svoju poziciju, za to vrijeme su udarni timovi 1-1 i 1-2 nasli položaje za najbrži proboj. 1-1 je trebao prići niz cestu jugozapadno od grada, a 1-2 je trebao udariti preko brda sa zapada.

0bxh.jpg

Slika 4: Mrcine u pokretu, Fotograf: Bratić Dodge

Čim smo vidjeli prve neprijatelje, prijavili smo ih timu 1-3. Počela je kisa smrti. Prva granata je direktno pogodila na gradsko raskrižje uhvativsi pritom neprijateljske vojnike koji su hvatali jutarnje sunce. Nitko nije preživio. :AR15firing:

Druga granata pala je nedaleko od parkiranog Ifrita. Posada je izasla iz njega no njihova nada nije bila dugog vijeka, posto je druga granata doletjela svega nekoliko metara od njih. Hladno sam prijavio: Direktan pogodak, tri su pala.

Pala je jos jedna. Deset neprijateljskih vojnika je kao pokoseno se srusilo na pod. Civili bježe iz grada pod nemilosrdnom paljbom minobacača. Ifrit GMG se kreće po cesti da bi samo sekundu kasnije bio pokosen Zenginim AT-om. Kroz vrisak se osjetila neprijateljeva zbunjenost. Nije moralo ovako zavrsiti. Da su barem prihvatili pregovore i mirno napustili otok.

bw4n.jpg

Slika 5: Pokret na Syrtu, Fotograf: Tomo Žarulja

Krenuli smo prema gradu usput koordinirajući vatru prijateljskog minobacača. Neprijatelj je izasao na cestu sa Varsukom, ubrzo je bio pogođen AT-om iz vise smjerova.

Tim 1-2 se ukopao u obližnji bunker dok je tim 1-1 se zaputio prema unutrasnjosti grada. Pao je jos jedan Ifrit, neprijatelji su u očaju, jos uvijek rastrojeni i izbezumljeni trčali u nasem smjeru samo da bi ubrzo pali. :djurokradeglasove:

Syrta je pala jako brzo. Vratili smo se u bazu. Jos nas tijekom dana i ovih sljedećih dana čeka dosta posla jer unatoč činjenici sto CSAT ne zna kako im FIA odjednom nanosi ovakve gubitke, ono smeće od generala nije mrtvo, a njihove snage jos su dobro ukorijenjene na otoku. Ali o tom potom. Sada ćemo dovriti ručak, vrijeme je da prekinem pisat i da se vratim jelu, jer vidim da Goc već gleda kako će doći do mojeg ručka. :1-HeheHaha:

Ostavljam vas do sljedećeg Tupog Gledita u ugodnom drustvu i najavljujem da ću uskoro staviti na blog i neke stvari koje nisu direktno povezane uz Armu, ali bi vam mogle biti zanimljive :wink:

9t0w.jpg

Mila Kunis :wub:

Glavni Regrutni Nadzornik

Vodnik

Džou Sisohvat :ninja:

Džou Sisohvat

zaglavljeprobno.png

Jutros kad smo napokon sletili u zračnu luku sam ušao u svoju sobu, prislonio svoj vjerni HK417 uz zid i srušio se direktno u krevet. Smrdio sam ko kuga, čizme su mi bile od zemlje, ali nije me bilo briga, bio mi je potreban san. Puno sna. 2 dana na Altisu i onda dugi put kući su me uništili.

Još uvijek se predobro sjećam što se dogodilo. Prije 5 dana stigao je poziv u komandu da je CSAT opet počeo izvodit nekakve probleme po otoku te da je (opet) potrebna intervencija Mrcinačkih snaga. Dobro smo se najeli (griza :kiki: ), tako da bi imali dovoljno energije za oružani sukob za koji smo znali da bi mogao potrajati.

Čim smo stigli na Altis, vdijeli smo da se stanje od našeg zadnjeg odlaska samo pogoršalo, da nije stvarno ništa krenulo na bolje. Iskrcali smo se na Altisku zračnu luku za koju smo znali da je još uvijek pod kontrolom saveznih sila i onda je Degman Goca, Sherayzla, Cedevitu, Dogea i mene zaputio prema Athiri dok se ostatak dečkiju odmori.

5476B5D8B9E12A8048193A744D5AE7FC6CB7CF43.jpg

Slika 1: Postrojavanje u bazi prije odlaska na misiju (2. dan) - Fotograf: Mimoza Minjoza

Athira je bila pakao. Doslovce. Kad smo se uspješno ušuljali u grad, shvatili smo da je stanje puno lošije nego što smo prvotno očekivali, bili smo okruženi OPFOR-om sa svih strana, po cesti se slobodno vozao jedan T-100 Varsuk. Još smo uz to testirali novu radijsku tehnologiju što je podrazumijevalo privikavanje na nove uvjete na bojištu. U jednom trenutku smo se razdvojili na 2 skupine, ja i Cedevita kao FSG (Fire Support Group) i Goc, Sherayzl i Doge su pošli loviti oklopna vozila.

Odjednom je niz cestu sletila vatra. Na radiju su se čuli uzvik, Goc je pogođen u nogu. Doge se mogao povući ali kao prava Mrcina je ostao te pomogao u extractanju svojeg suborca. Cedevitina teška strojnica je bez prestanka brujala i supressala neprijateljske vojnike. Granate iz mojeg grenade launchera su padale okolo. Odjednom čujem Dogea na radiju: "Ej vi gore, otvarajte vrata!!"

Sletio sam dolje koliko su me noge nosile te pustio naše suborce u bazu. U tom trenutku smo čuli helihopter kako prelijeće grad, da bi nedugo nakon toga bio oboren. Iz njega je iskočio pilot. Na njegovu sreću, Mrcine su snimile lokaciju njegovog pada te požurile na crash site. Vidjeli smo jednog, slabo opremljenog pilota (Vermin) okruženog CSAT-ovim snagama. Padali su vojnik po vojnik. Mi smo pružali covering fire, a nakon što sam se Vitaly pridružio, povukli smo se natrag, do ruba sela. Naime to je otprilike bilo sve što smo taj dan uspjeli napraviti.

Krenuli smo na spavanje i prijavili rezultate svojeg relativno uspješnog recona.

Gocu je rana previjena i sterilizirana, i onaj isti paladin koji je liječio =SFRJ=-ovce na onom meču je to sve sredio (because movie logic :njanja: ).

Drugi dan smo se probudili relativno rano, ali nam je uz Vitalya došlo još jedno pojačanje. Pepper nam se pridružio, i sa tim dodatnim snagama, krenuli smo osvojiti jedan od neprijateljskih gradova. Podijelili smo se u 2 tima, jedan tim je trebao napast sa sjevera, drugi sa juga.

CD18A72526129E20B00B6743E9EFD0B8979D513B.jpg

Slika 2: Timovi si uzimaju opremu - Fotograf: Džou Sisohvat

Kada je većina ljudi bila spremna (i kad sam ja dovršio pivu ^_^ ) krenuli smo polagano prema objektivu. Ovdje još prilažem sliku iz helikoptera.

F57C64B52E4FA47A1337191949DCF893DBB79BCE.jpg

Slika 3: U helikopteru nikad nije dosadno (bacite pogled i na popis igrača sa lijeve strane ekrana - Fotograf: Tomo Žarulja

Moj tim, koji je trebao napasti objektiv sa sjevera je relativno brzo ušao u poziciju, ali južni tim se isto toliko brzo našao u nevolji. Nažalost napravljena je greška pri startnim kalkulacijama te su oba tima vrlo brzo ostala bez AT-a, te smo se morali povući van grada te se opet vratiti.

Drugi put kad smo se vratili priključilo nam se još eksternih pojačanja u vidu toga što su nam još došli VIPER, Deniz i još jedna osoba čije ime nemam na nijednom screenshotu tako da ne znam kako se zove.

U međuvremenu je Vitaly se odlučio priključit našem slavnom vodu tako da smo usput dobili još jednog regruta.

I da, zaboravio sam spomenuti da nam se na drugi dan priključilo još jedno pojačanje, to bi bio naš novi regrut Brut. Naš tim ga je koristio ( :unsure: ) kao LMG, i još jednom ću pohvaliti njegovu sposobnost snalaženja unatoč činjenici da još uvijek nije bio službeno dobio mrcinačku uniformu.

Grad smo napali odlučno, uništili smo jednog T-100 Varsuka te nastavili se kretati prema centru. Najviše problema smo imali sa jednim Ifritom GMG koji je nekim čudom skužio našu lokaciju i pokušavao nas pinnat dok prijateljske trupe nam ne skoče na glavu. Srećom to mu nije uspjelo, pošto je ekspertno onesposobljen simultanim napadom iz 3 smijera (Iskreno, moramo mijenjat taktiku sa AT-om, činjenica da nas vozilo koje 50cal probija drži lockane iza zgrade je smiješna :wacko: )

Grad je relativno brzo pao kad smo se malo posložili, bilo nas je 10 u gradu i bilo je donekle i teško pratiti kuda tko trči, ali jednom kad smo se uhodali sve je to počelo klackat kako treba :)

Pobjedu smo proslavili kao pravi disciplinirani MilSimovci:

95333B2BA8DAE37DF0AC2CC54AD2EA5AEBD16F49.jpg

Slika 4: Disciplina pršti iz ovog screenshota - Fotograf: Džou Sisohvat

A nakon te proslave smo se odlučili jednom i slikat. Slikali smo se kako treba, no onda je meni pala ideja da bi svi mogli stat "kako žele" -_-

DDE982025EE25E21D1145E47841BB41128ABF5A0.jpg

Slika 5: KOKOS :blink: - Fotograf: Džou Sisohvat

Nakon toga nas je Deniz došao skupit sa helikopterom i zaputili smo se polagano prema bazi na rearm. I tu isto imam jednu sliku jer izgleda dosta dobro.

E1F5442A298AFAB3564A9531872714358350CC6C.jpg

Slika 6: Naoružavanje - Fotograf: Džou Sisohvat

Nakon što su se svi naoružali do zuba, krenuli smo opet helićem (kontrolor Goc nam je svima dao kaznu) do sljedećeg objetiva. Trebalo je napasti grad do kojeg smo imali čisti prilaz kroz šumu. U teoriji je to zvučalo lagano da u pola šume squad nije ostao bez vodstva jer je moja igra odlučila počet proizvodit blue screen errore. 3 sam imao u cijeloj večeri, ali mislim da smo na kraju uspjeli otkloniti probleme :wink:

Prije samog odlaska na objektiv smo imali opširne dogovore o smijeru i načinu napada:

1D9A800DB679AEDFC7C7963E36DE18D4D72E151A.jpg

Slika 7: Razrađuje se taktika, uočite kako VIPER fino iskače - Fotograf: Džou Sisohvat

Nakon što smo i to napravili zaputili smo se polako prema gradu. Tim A je napao prvi i uspjeli smo zauzeti položaj u gradu, nakon toga je Tim B, došao unutra sa oklopnim vozilom i pomagao čistit. Kada se tim B malo osuo, zaključili smo da bi bilo dobro da oba tima spojimo u jedan kompaktniji tim. Na kraju smo napravili nešto stvarno fora, koristeći krećuće oklopno vozilo kao zaklon od paljbe iz jednog smijera.

E976123DE7470DE42CC2E5773AAAD753FCF6ADBD.jpg

Slika 8: Paintrain inbound - Fotograf: Džou Sisohvat

Joj, sad su me opet razbudili, Goc trči po hodniku sa gajbom piva, i dečki su generalno dobre volje. Neka neka, tako treba, nek se opuste... Do treninga. :tongue:

I za kraj da ne bude da sam zaboravio, uz napomenu da pođete na drugi entry na mojem blogu i da glasate za miss Mrcina (ako već niste), jedna slička :)

Cheryl-Tweedy-Hot-Model1-520x390.jpg

Cheryl Tweedy :wub:

Do sljedećeg unosa u tupo Gledište

Vodnik

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

Dame i gospodo!

Od danas pa sljedećih mjesec dana održavat će se glasanje za Miss Mrcina! Vaš Džou Sisohvat se namučio (moš' mislit :tongue: ) tražeći cijeli dan po netu deset ljepotica koje smatram vrijednima vaših glasova i sada vam ih sve dovodim ovdje da o njima glasamo.

Sve su one (možda mi se neka omakla) profesionalni modeli i potrudio sam se se da ne budu opće poznate iz nekih drugih izvora (TV, razvikane modne karijere - kao npr Heidi Klum).

Također, prilikom traženja slika trudio sam se da su sve one slično odjevene - da su jednako golišave. Jer smatram da sam pogriješio kad sam na prošlom izboru stavio cijeli niz različitih slika - od potpuno odjevenih do praktički golih. Zato ovu godinu idemo sa varijantom da su sve cure u kupaćim kostimima ili donjem rublju.

Svaka će predstavljati svoju zemlju, jedino Italija ima pomoć iz Rumunjske, ali koliko sam uspio pokopčat cura ima državljanstvo tako da je sve potpuno korektno. Također je vrijedna spomena i činjenica da Italija trenutno brani titulu, koju je Bianca Balti osvojila prije 4 godine na mojem prvom izboru. :D

Za svaku od cura ja ću postati neke općenite informacije koje se mogu prikupiti po netu o njima i neke moje zabilješke.

Cijenio bih da sudjelujete u izboru jer je traženje samih kandidatkinja i prikladnih slika bilo dugotrajan i pipav posao, a šteta je da ne izvučemo nekakvu zabavu iz svega ovog.

GLASANJE ĆE FINALNO BITI ZAKLJUČENO 25.4.2014. U 23:59!

----------------------------------------------------------------------------------------------------

NATJECATELJSKI DIO

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Dakle! Bez nekog osobitog redoslijeda i potpuno nasumičnim odabirom, prva na redu je:

1. Ariadne Artiles - Španjolska

SPAN0001.gif

Wikipedija kaže:

Osim unosa na španjolskoj Wikipediji postoji još samo unos na "srpskohrvatskom". :mellow:

Tamo piše samo da je rođena na Velikim Kanarima, zapadno od Maroka i da je visoka 175 cm. Sve u svemu siromašni podaci.

Džou kaže:

Iskreno ubio sam se za nać poštenu sliku bilo kojeg Španjolskog modela, slike su uglavnom male rezolucije i nisu baš najbolje. Na kraju sam veoma zadovoljan rezultatom, Ariadne je po meni ozbiljan natjecatelj za novu titulu, iako nije jedan od mojih favorita.

Slika:

AriadneArtiles.jpg

Ariadne Artiles

2. Olga Kurylenko - Ukrajina

UKRN0001.gif

Wikipedija kaže:

Glumica (počela karijeru kao model, stoga se računa kao da je i model :tongue: ), nosi dvojno Ukrajinsko-Francusko državljanstvo, možda je poznajete iz Quantum of Solace-a i Obliviona. Prije vrlo uspješne glumačke karijere imala je još uspješniju karijeru kao model. Stoga se nalazi na našoj listi.

Džou kaže:

Džou je bez teksta. Džou misli da bi Olga mogla ovo pomest. Jedan od osobnih favorita.

Slika:

OlgaKurylenko.jpg

Olga Kurylenko

3. Madalina Ghenea - Italija

ITAL0001.gif

Wikipedija kaže:

Još jedna glumica-model, ali ova je sa svojih 25 godina tek ušla u glumačke vode i očito joj ne ide najbolje jer zasad snima samo u italiji i za talijansko tržište. Visoka je 1,80m, ima 25 godina i živi u Milanu. Rodom iz Rumunjske, ima talijansko državljanstvo.

Džou kaže:

Ovu godinu sam stvarno imao problema sa pronalaženjem dostojne kandidatkinje za zemlju koja trenutno brani naslov. Nažalost u Italiji riječ model ima sinonim u jednom imenu - Monica Belluci, a ona kao natjecateljica ostalima ne bi ostavila skoro nikakvu šansu, prvenstveno zbog snage njenog imena. Stoga sam morao posegnuti za pojačanjem i drago mi je da jesam, ali opet, nekako sumnjam da Madalina može pobijediti ovo za Italiju. Ali opet, sve je na vama. :)

Slika:

MadalinaGhenea.jpg

Madalina Ghenea

4. Mini Anden - Švedska

SWDN0001.gif

Wikipedija kaže:

Punim imenom Susanna Anden, ova djevojka se bavila poslovima: modela, glumice i producenta (to očito sve ide skupa). Visoka je 1,78m.

Džou kaže:

Unatoč nadimku "Mini", nju definitivno ne treba zanemariti u ovom natjecanju. Ono što me natjeralo da ju dovedem u uži izbor je činjenica koliko je savršena unatoč svojim jasnim nesavršenstvima (pjegice). Definitivni osobni favorit. :wink:

Slika:

MiniAnden.jpg

Mini Anden

5. Morgane Dubled - Francuska

FRAN0001.gif

Wikipedija kaže:

Visoka 1,80m, za razliku od cura prije nje ostala je fokusirana samo na manekensku karijeru, poznata je kao model Victoria's Secreta, počela karijeru sa samo 16 godina.

Džou kaže:

Kod nje definitivno postoji ono nešto. Ja osobno ne mogu uočiti o čemu se točno radi, ali vjerujem da će među vama sigurno pronaći svoje fanove. :)

Slika:

MorganeDubled.jpg

Morgane Dubled

6. Karlie Kloss - Sjedinjene Američke Države

UNST0001.gif

Wikipedija kaže:

Tek na početku karijere, sa svojih 21 godinu Karlie ima mnogo toga ispred sebe (nije još uvijek stigla glumit u nijednom filmu :tongue: ). Trenutno ju se smatra jednom od najseksipilnijih "potpuno Američkih" (tražio sam djevojku koja nije samo doseljena jer većina manekenki odseli tijekom života u SAD) manekenki. Visoka je 1,85m.

Džou kaže:

Iskreno da vam rečem kad sam tražio američke modele mislio sam da sam osuđen na to da moram staviti ovdje neku rugobu, samo tako da bi Amerika imala predstavnika. Žalosno je kako su američke manekenke ružne i iskreno Karlie je došla kao dobrodošlo osvježenje.

Slika:

KarlieKloss.jpg

Karlie Kloss

7. Jessica-Jane Clement - Ujedinjeno Kraljevstvo

UNKG0001.gif

Wikipedija kaže:

Ima 29 godina, već je vodila svoju emisiju na BBC-u, glumila u brojnim serijama te imala uspješnu manekensku karijeru.

Džou kaže:

Još jedna djevojka koja je uhvatila zadnji vlak za naš izbor. Njena prethodnica je diskvalificirana zbog nepoštivanja pravila o donjem rublju/kupaćem kostimu. Jessica je rado tu priliku prigrlila i eto je tu s nama. Pitanje je jedino hoće li baš ona zarobiti vaša srca :ph34r:

Slika:

JessicaJaneClement.jpg

Jessica-Jane Clement

8. Yoon Eun Hye - Južna Koreja

SKOR0001.gif

Wikipedija kaže:

Ima 29 godina, u životu je bila pjevačica, glumica i manekenka. U pjevanje je ušla sa 15 godina zamijenivši članicu jednog od najpoznatijih K-POP girl groupova u Koreji, Baby VOX. Nakon toga je izgradila solidnu glumačku i manekensku karijeru.

Džou kaže:

Zašto među sve ove naše lokalne se uvukao jedan dragulj orijenta? Jer je istok zakon! :tongue:

Slika:

YoonEunHye.jpeg

Yoon Eun Hye

9. Eva Padberg - Njemačka

GERM0001.gif

Wikipedija kaže:

Ima čak 34 godine, a drži se kao da je u ranim 20-tim. Nažalost na Wikipediji ne piše ništa puno više od toga iz čega jedino mogu zaključiti da je vodila relativno miran život bez velikih ispada.

Džou kaže:

Ova klasična njemačka ljepotica ima svoje mjesto u konkurenciji sa mnogo mlađim djevojkama. Ja joj želim dobru sreću u natjecanju!

Slika:

EvaPadberg.jpg

Eva Padberg

10. Behati Prinsloo - Namibija

NAMB0001.gif

Wikipedija kaže:

Ova egzotična ljepotica iz udaljene Namibije ima samo 24 godine i visoka je 1,78m. Nema mnogo više podataka o njoj na Wikipediji.

Džou kaže:

Još jedan od mojih osobnih favorita, smiješno je zapravo da je svoj put u natjecanje za misicu našla tako što sam ja misclickao jednu sliku potrazi za američkom kandidatkinjom. :blush:

Slika:

BehatiPrinsloo.jpg

Behati Prinsloo

----------------------------------------------------------------------------------------------------

KRAJ NATJECATELJSKOG DIJELA

----------------------------------------------------------------------------------------------------

Eto, sada smo se upoznali sa svim natjecateljicama. Prislonite se uz svoje monitore, odlučite koja vam je najdraža i glasajte, samo jedna može odnijeti titulu Missice svih Mrcina! I zapamtite, glasanje traje do 25.4.2014. u 23 sata i 59 minuta!

Do sljedećeg unosa u Tupo Gledište

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

zaglavljeprobno.png

Prije nego što krenem sa još jednim, nadajmo se, veoma zanimljivim After Action Reportom, pozivam vas sve da budete spremni za 2. Izbor za Miss Mrcina, koji će se također nalaziti na mojem blogu. Natjecanje će vjerovatno biti napeto kao što je bilo i prvo!

*ziiiijeeev*

Otvorim oči i pogledam lijevo. Tomo spava ispod stabla. Pogledam desno, Degman, mb, Cedevita, Sherayzl i Goran jedu doručak na stolu za kampiranje usred šume pored male logorske vatre. Skočim na noge, iz ruksaka izvučem dvije pive i krenem prema njima. Potegnem jedan gutljaj i približim se stolu. Ponudim ostale no oni samo odmahnu rukom. Lijepo je proljetno vrijeme, zima je iza nas, van je čak možda i malko prevruće za ovo doba godine. Raskopčam košulju i sjednem na svoje mjesto. Svi još uvijek imaju podočnjake od napornog jučerašnjeg wara protiv saveza klanova =SFRJ= i =SAF=.

Da stvari budu još gore na povratku se onaj prokleti novi kamion od OPFOR-a pokvario pa smo morali prenoćiti na otvorenom. Sada trenutno čekamo helihoptere "Pajceka" da nas dođu izvaditi iz ovog šumarka.

IMG_73391.jpg

Nisu više ni kamioni što su nekad bili

Nakon što sam pojeo jedan dio mojeg cjelodnevnog suhog obroka (CSO), krenuo sam prema svojoj vreći za spavanje i ubrzo blizu nje locirao ono što sam tražio. Jedan AK-47, malo oštećen, ali sve u svemu u jako dobrom stanju. Pošao sam nekih 50 metara od baze, izbacio spremnik, repetirao metak iz cijevi, stisnuo okidač za svaki slučaj, te se okrenuo prema najbližem kamenu.

*tres* Je*em ti *tres* recoil! *tres* Glupo *tres* antikno *tres* smeće *tres*. Zatim sam uzeo preostale komade nekadašnje puške i zavitljao ih u obližnju rječicu. Napravivši to, odmah sam se osjećao potpuno osvježeno. :AR15firing:

Prvo moram pohvaliti sve naše regrute koji su jučer očito dali svaki impuls svoje snage da bi donijeli prevagu našem timu. To ne znači da smo mi ne-regruti igrali ništa lošije, ali sam iznimno zadovoljan brzim napretkom "najmlađih" u sekciji. Jednoga dana kad vam završe regrutni rokovi prestajete biti moja odgovornost, ali se iskreno nadam da će Mrcine dobiti još mnogo skupina regruta poput vas. :1-DobroDobro:

Dakle da počnemo. Mrcine su se odmah taktički podijelile u tri tima i od početka do kraja smo ostali vjerni početnoj taktici. Ja sam bio zadužen zajedno sa Cedevitom za lijevo krilo. Na početku smo sjajno krenuli, i od početka do kraja nismo prepustili prednost u broju killova. U Armi po nikakvom kriteriju to nije mjerilo uspjeha ali mislim da je ipak vrijedno spomena jer ukazuje na kvalitetu korištenja zaklona te sposobnost preciznog gađanja. Ta činjenica je još fascinantnija ukoliko se uzme u obzir da su jučer u waru sudjelovale samo dvije punopravne Mrcine (Degman i ja), a da su svi ostali još uvijek regruti. Još je vrijednija spomena činjenica da su Goran i Sherayzl relativno nedavno nabavili igru te da su u Mrcine došli sa prvenstvenom namjerom da nauče igrati. :mrcine:

Sada kad sam pohvalio određene elemente jučerašnjeg meča, vrijeme je i da se spomenemo nekih stvari koje nam se nisu sviđale. :wtf:

Po meni najveći problem cijelog meča je sistem zauzimanja točaka. Dakle, tim koji trenutno u zoni ima više ljudi captura/decaptura zonu. Dok vaš tim ima više ljudi u zoni i ukoliko je zona vaša možete se respawnati u toj zoni. Ni to nije neki problem samo po sebi. No problematična je činjenica da osobe koje se respawnaju imaju spawn protection. Zašto je to problematično? jer svakih 7 sekundi dolazi nova tura neprijatelja koja zatim ima oko 5 sekundi neranjivosti. Stoga sam odlučio ovu temu nazvati kako sam ju nazvao, jer iskreno osim ako dečko sa slike ispod nije igrao u njihovom timu, ja ne vidim kako u ikojem realnom scenariju je moguće da netko može braniti bazu unatoč tome što gine više od napadača isključivo zbog činjenice da su mehanike zauzimanja točaka i respawna upitne.

Paladin2%282%29.jpg

Znači ti si ležao u grmu i njih ressurecto i healo?

I sad da ovo ne ostane na praznim riječima ja imam i konkretne prijedloge kako taj problem popraviti.

  • Ukloniti spawn protection. Činjenica da neprijatelj gine čim se spawna bi ga prirodno natjerala da se povuče jednu točku natrag. Naša vatra po objektivu je bila vrlo učinkovita i ova taktika bi zasigurno donijela rezultat.
  • Povećati vrijeme respawna, na nekih 10-15 sekundi. Kada ste u napadu nije vas briga, a kada se branite ne dopušta vam da preplavljujete neprijatelja nadmoćnim brojkama samo jer ne morate hodati do borbe
  • Ukloniti mehaniku po kojoj mora biti više enemya od friendlya u zoni da bi se onemogućio respawn, jer na taj način, kada je cijeli tim u zoni ne postoji šansa za zauzimanje, a čak i ako ubijete nekoga on je nazad in no time

2014-03-21_00012.jpg

Uočite HUD, osobito podatke o smijeru iznad mape. Kasnije ćemo popričati i o tome

Drugi problem koji sam ja osobno imao sa ovom misijom je činjenica da nisu bile raspoložive ručne granate i da smo bili ograničeni samo na jednu pušku (AK-47) Ja ne smatram da je igra vojna simulacija ukoliko ja moram osobno provjeriti grm do sebe a ne mogu jednostavno u njega zavitljati ručnu granatu pa nek se stanovnici grma snalaze. :najeboje:

Također restrikcije na roleovima i puškama možda balansiraju igru, ali bi i slobodan izbor predstavljao balans. Ako netko smatra da je ne-fer to što ja želim koristiti MP5 na ovoj mikromapi, samo jer ima nepostojeć trzaj i daleko je prikladnija puška, onda je i ta osoba slobodna uzeti pušku po izboru. :barica:

Još jedan zadnji problem koji ja imam sa misijom je činjenica da je HUD i cijeli gunplay iskreno podsjećao na veoma loši port Call of Duty-a u Armu. Jer iskreno ako iskinemo sve elemente igre koji Armu čine Armom onda i ne ostaje ništa drugo. Diferencijacija klasa i činjenica da su vam potrebne specijalizirane klase (medic, AT soldier, greniadier, sniper...), te stoga da je potrebno se osloniti na svoje kolege kada igrate da bi postigli uspjeh je po meni srce igre.

ALI! Ja bi sada ovdje mogao naricati satima. Mi se jesmo zabavili samo baš i nismo najsretniji sa nekim detaljima samog dvoboja. Na tim stvarima se naravno može poraditi, dinamičnija misija, sa oružjem po izboru, bez restrikcija na gear i na sam core gameplay igre bi popravio brojne stvari.

No, da se mi vratimo na priču :D

Dakle, ja i Cedevita smo bili zaduženi za lijevo krilo gdje smo uspijevali neprijatelja jako dobro dočekivat i iskorištavat prednost činjenice da je kod nas bio "Vijetnam" (moj naziv za lijevu stranu zbog činjenice da je bila vrlo šumovita i "borili smo se doslovce za svaki grm". :1-HeheHaha:

Početak je bio jako dobar, radili smo trostruki proboj iz svih smjerova, i neprijatelj očito nije bio spreman na takvu taktiku. S vremenom su uspjeli izvršiti ofanzivu na našu bazu Charlie i zauzeti je, no prvi put smo je mi odlučno uspjeli preuzeti nazad. Drugi put nažalost nismo bili takve sreće. U trenutku kada je mb izletio sa servera, a Sherayzl je otkrio da ima problema sa modovima naš neprijatelj je odlučio izvršiti ofanzivu. Neko vrijeme smo mogli držati partiju sa omjerom 5 vs 7 ali nažalost nije bilo dovoljno da bi uspjeli zadržati Charlie. Nakon toga se na Charlieju dogodilo ono o čemu sam pisao gore sa respawnom i svim i jednostavno nije bilo u našoj moći da ga vratimo nazad, jer se neprijatelj jednostavno prebrzo respawnavao.

Evo dečki mislim da čujem friendly Mi-8, ostavit ću vam fino još jedan screenshot, koji je slikan negdje prije samog kraja meča, statistike su dole na samom dnu, vi sami procijenite kako smo prošli :)

2014-03-21_00013.jpg

Ja sam tek sad skužio da degman ima 4:3 monitor :1-HopZuti:

I naravno na kraju za sve vas koje zanima samo slika, evo i vama fino da napasete oči, kao i inače :)

s_33_839_Georgia-salpa_100-sexiest.jpg

Kradem sa FHM-a, al ko ga jebe! Georgia Salpa :wub:

Toliko do mene za danas :hmm:

Glavni Regrutni Nadzornik

Vodnik

Džou Sisohvat :ninja:

Džou Sisohvat

zaglavljeprobno.png

Dobar dan dame i gospodo!

Neki od vas me znaju iz vremena kada je Mrcinačka IL-2 Eskadrila žarila i palila virtualnim nebima i ti ljudi znaju na koji način ja pišem svoje After Action Reportove. Naime, stvarne događaje smjestim u neki fiktivni okvir i ubacim neku pozadinsku priču koja služi kao vezivno tkivo, te sve to na kraju unesem u neki "dnevnik". I ubacim malo ženske golotinje i humora za nagradu što ste pročitali moj tekst (iako znam da neki samo odscrollaju vidjeti sliku, sram vas bilo :hmm: )

Sada se zavalite, nabavite si neke hladne napitke i uživajte u našim jučerašnjim dogodovštinama!

*tres* Trideset i četvrti komarac u sat vremena je pogođen mojom rukom i sada je samo fleka na vreći za spavanje. Promislio sam kako mrzim ljeta na Altisu i kako je CSAT morao odabrati baš najgore mjesto na zemlji da se odluči na vojnu intervenciju. *tres* Trideset i pet. Ajde, barem je mir i tišina, i ništa se ne čuje, izuzev glupih noćnih cvrčaka koji ne žele zašutit i ne dopuštaju mi da spavam. A znam da sutra ujutro čim se probudimo će nas Mimoza natjerati da trčimo krugove po pisti. Sklapam oči i točno u trenutku u kojem sam se napokon ponadao da bih mogao zaspat između šatora je dotrčao Degman.

- Dečki, budite se, Ameri su nam dali zeleno svjetlo! Večeras napadamo Kavalu. Operacija Burek je krenula!

Brzo sam uskočio u crnu uniformu, uzeo svoj vjerni MP5, nakrcao par piva u backpack (nikad ne znaš kad će ti zatrebati) i izletio van iz šatora. Tamo me je dočekao Tomo koji je također upravo izašao iz privremenog smještaja i sneno trljao oči. Doge, Cedevita i ostali su već bili spremni. Svi smo se skupili oko Degmana i nakon pozamašnog brifinga, koji je uključivao brojne detalje misije (osim jednog, vrlo važnog, bit će spomenuto vrlo brzo!) odlučili smo se slikati a onda bez odgode se zaputiti prema objektivu. Degman nažalost se nije imao vremena presvući iz NATO uniforme, pa stoga malo iskače :ninja:

2014-03-17_00004.jpg

Slika 1: Gornji red: SuchDoge, Kroatien Degman, mb120 | Donji red: Cedevitaholic, Tomo Žarulja | Fotograf: Džou Sisohvat

Svi smo se posjedali u C-17 s kojim nas je Mimoza preveo do objektiva. U avionu je sve bilo mirno, dečki su se koncentrirali a ja sam radio još jednu provjeru opreme. Čim sam završio s tim upalilo se zeleno svijetlo i napravili smo skok sa 3000 metara. No kada smo prošli kroz oblake imali smo što i vidjeti. Magla je bila toliko gusta da nismo mogli vidjeti cilj skoka - dvorac Kastro. Da budem iskren nismo mogli vidjeti ni prst pred nosom, a kamoli dvorac. Uz pomoć GPS-a ja i Tomo smo uspjeli sletiti na objektiv, dok su se ostali prizemljili ispod dvorca, na strme litice. :hmm:

Grupa se razdvojila, ja i Tomo smo krenuli prema izlazu da dođemo do Degmana, koji je pokušao proći sa sjeverne strane dvorca, dok su ostali dečki pokušali uhvatiti prolaz oko dvorca, preko obližnjeg brdašca.

2014-03-17_00007.jpg

Slika 2: Ja i Tomo pokušavamo naći Degmana

U tom trenutku nam je druga grupa (mb120, Doge i Cedevita) javila da ih je neprijatelj napao, te da ćemo mi morati doći i pomoći razriješiti situaciju, jer se oni ne mogu pomaknuti. Tomo je u tom trenutku spazio našeg zapovjednika kako leži na podu nasred ulice i nekoliko CSAT-ovaca koji se kreću oko njega. Bila je potrebna samo sekunda, odabrali smo mete, a naše MP5-ice su ostalo odradile. U tom trenutku se dogodio najveći problem koji smo susreli tijekom cijele misije. Netko je očito malo previše popio i krivo izračunao travel time do objektiva, te je počelo svitati.

Odlučili smo skinuti prigušivače sa pušaka, isključiti NV-ove te krenuti dalje prema Degmanu.

U tom trenutku smo čuli eskploziju i viku iz brda. Kontaktirao sam sa Dogeom da saznam što se dogodilo. Navodno im je dosadilo čekati pa su počeli obasipati CSAT-ovce granatama, i eto baš se jedna sretno odbila, sretno otkotrljala i uletila fino direktno između neprijateljskih vojnika. Što su ti Mrcine! :1-yesss:

Nakon još par neutraliziranih meta, napokon smo došli do Degmana, te mu je Tomo pružio prvu pomoć (znao sam ja da će mu ona odora zagorčat život :D ). Kad se on pridigao i malo osvijestio, krenuli smo prema prema drugom timu da se susretnemo s njima.

2014-03-17_00008.jpg

Slika 3: Tim se kreće u ranu zoru kroz maglu

Nakon što smo se napokon regroupali, bilo je vrijeme da se krene u akciju. Doge je uništavao oklopnjaka za oklopnjakom, RPG-evi i Titani su letili posvuda, ekspresno smo riješavali cijele squadove neprijateljskih vojnika. Tijekom zauzimanja grada uništeno je 4 T-100 Varsuka, 4 Tigrisa i nebrojeno puno oklopnih vozila. Pješake nisam ni brojao jer ih je stvarno bilo previše. Jedino što me zaprepastilo jest žar kojim Doge voli neprijateljski oklop. Toliko ih voli da ima potrebu ih gađati nebrojenim brojem raketa sve dok ne eksplodiraju :lol:

Tako da mislim da mogu reći za sigurno da ako jednoga dana budemo imali AT-soldiera, to ćeš biti ti Doge. Ako treba, ja ću ti nositi rakete. :stariiskiller:

2014-03-17_00015.jpg

Slika 4: Tomo i Doge planiraju kako će "otvoriti konzervu". Primjetite umijeće parkiranja kojim raspolaže vozač ovog tenka.

S vremenom se potpuno razdanilo a magla se povukla tako da smo imali mrcu više mjesta za disanje. Ubili smo i jednog zeca, nabacili roštilj i malo zamezili, ipak je na kraju ona piva bila korisna :pifa2:

No kako sve dobre stvari moraju doći svojem kraju, dio tima nas je morao napustiti. Čuo sam da su Degmana dozivali iz komande, no znam ja da je on išao samo na pošteni doručak a nas prašinare ostavio da se mučimo sa neprijateljskim trupama. :bed:

2014-03-17_00011.jpg

Slika 5: Tim prije Degmanovog odlaska spreman na akciju

Kad je dio ljudi pošao, ostali smo Tomo, Doge, Cedevita i ja.Ispred nas se odjednom nitokud našla velika prepreka. T-100 Varsuk. Promislio sam što bi trebali raditi, jer je samo Doge imao AT-a, a meni je ostao samo prazan Alamut. Zaključio sam (i nisam pogriješio, nasreću) da bi trebalo povjeriti Dogeu gađanje neprijatelja (cijelo veče nije imao ni jedan promašaj). On ga je pogodio sa prvom raketom a neprijatelj se odlučio (naravno neuspiješno) sakriti tako što se uvukao u garažu (Vidi sliku 4). Prva raketa ga je samo okrzla, druga ga je onesposobila, a bile su potrebne još čak 2 da bi ga se potpuno onesposobilo (ako se dobro sjećam). Ipak, na kraju je meta uništena a mi smo se mogli polagano zaputiti kući. Cedevita se razdvojio od nas, rekao nam je da ima neke obaveze u obližnjem gradu, te da će se vratiti u našu bazu čim bude imao vremena.

Nakon dugog puta (glupe ceste na Altisu), kada smo došli na debriefing, čuli smo grozne vijesti preko radija. Zenga nam je javio da neprijatelj pokušava ući sa tenkovima u naselje u kojem se nalazio Cedevita. Ostalo nas je samo dvoje u bazi jer je Tomo legao u svoj šator - jednom kad zaspi nema više buđenja.

Zato smo ja i Doge imali riješenje. Sjeli smo u avione, i pokušavali uporno stupiti u kontakt sa Cedevitom. Ja sam ga na kraju, 3 minuta prije dolaska na objektiv uspio dobiti na mobitel. Upozorenje je shvatio ozbiljno, opremio se infra-crvenim markerom, ukopčao baterije i označio prvu metu. *eksplozija* Varsuk u plamenu. Druga meta. *eksplozija* Varsuk u plamenu. Taj proces se ponovio čak i nakon što smo ostali bez AG raketa, jer vjerni Gatling radi čak i tada :rade2:

2014-03-17_00022.jpg

Slika 6: Ja i Doge u formaciji lijevi echelon

Nakon toga smo se vratili u bazu, sletjeli na pistu i ja sam odjurio izravno u krevet. Dug je ovo bio dan i puno toga smo napravili, ali to ne umanjuje činjenicu da me je sve bolilo.

Eto dečki, to je bio moj prvi AAR za ArmA III sekciju, ovog će bit još, kad mi se bude dalo pisat sat vremena i skupljat ovoliko materijala sa treninga. Nadam se da vam se svidjelo, ako jest slobodno komentirajte :)

Ukoliko nam se želite pridružiti i postati dio jedne od ovakvih priča, primamo i regrute i stare Mrcine, zabave i dobre atmosfere sigurno neće nedostajati.

I eto to je to, barem za danas, za kraj vam ostavljam jednu fora sliku koju nisam mogao nigdje ugurat, i nešto po tradiciji, (vrlo dobroj tradiciji) da napasete oči.

2014-03-17_00006.jpg

Slika 7: Tomo na Kastru, dok smo čekali da nam se ostatak tima pridruži

Untitled-1-1.png

Danielle Sharp :wub:

Vodnik

Džou Sisohvat :ninja:

Džou Sisohvat

Eto, za početak ovog zapisa u svoj dnevnik, jednostavno ne mogu odoljeti odoljeti a da ne citiram jednoga od najvećih naših preporoditeljskih umjetnika, Petra Preradovića, jer ova pjesma upravo opisuje ono što se događa u našoj sekciji.

Nošena novim poletom, ona juri ka tome da postane jača no što je ikad bila, a da ljudi koji lete u njoj postanu povezani duhom prijateljstva i pozitivnih misli.

Polnoć prođe, - što me budi

U to doba iz sna moga?

Žice same zaigraše

Na guslama djeda moga,

Zaigraše istihana:

Zora puca, bit će dana!

Polnoć prođe, - još pokriva

Mir preblagi dol i goru,

Ali lagan vjetrić šapće

Od istoka k sinjem moru,

Šapće slatko istihana:

Zora puca, bit će dana!

Polnoć prođe, - uspavana

Leži morska okolica,

Ali jedna od istoka

Probuđena leti ptica,

Pjeva slatko istihana:

Zora puca, bit će dana!

Polnoć prođe, - još u tmini

Nebo, zemlja jest i voda,

Ali sijeva od istoka

Sjajna vila slavskog roda,

Glasi ovamo istihana:

Zora puca, bit će dana!

Zora puca, bit će dana!

Okreni se k zlatnom vedru,

Slavna zemljo dalmatinska,

Evo Zore u tvom njedru,

Da otkrije zakopana

Blaga tvoja - evo dana!

No pređimo mi na konkretne stvari. :1-BeljiSe:

Jučer sam kasnio na pistu, jer sam bio sa prijateljima u gradu, i trebalo mi je neko vrijeme da sjednem na avion da bi doletio do kantinice (znate ono, u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi), no kada sam došao tamo, imao sam što i vidjeti. Ekipa je bila toliko željna letenja da su već svi bili u kombinezonima i polagano otvarali kokpite svojih Zeroa.

Ja sam za to vrijeme uletio u kantinicu, i zgrabio sendvič koji sam našao na stolu (kasnije se dokazalo da je to bio tigrov sendvič, al' jebat ga, nije ga trebao tako ostavit na stolu :D)...

Nakon što sam to slistio, u sekundi sam uskočio u kombinezon i pozvao tehničare da mi odguraju Zeroa na pistu. Uskočio sam u kabinu i dao pun gas.

Kada smo već svi bili u zraku, naredio sam najzabavniji mogući oblik dogfighta. Svatko na svakoga.

Zeroi su prijetili, komadi aviona su letjeli, vatre su gorile, a 6 mladih pilota se borilo za čast i krv. Svi smo bili poprilično uspješni, i definitivno moram konstatirati da se ono mora ponoviti zato što je bilo predobro. :PilotLudi1:

Kada smo se zasitili toga, odlučili smo malo vježbati timski rad.

Sletjeli smo, te izašli iz naših Zeroa, samo da bi prešli u male jurišnike iz '39 godine.

Podijelili smo se u 2 tima. :1-yesss:

Plavi tim: Malik, Tigar i Džou

Crveni tim: Perica, Prcko i Orlando

I začudo, plavi tim je svojim nadmoćnim taktikama i iskusnim letenjem većinom odnosio pobjede. Kada je već dogfight dobrano odmakao, Tigar i Malik su odlučili poć do grada malo zapit. Nisam ih imao srca sprječavati, i oprostio sam se od njih. Sletjeli su i odjedrili u nepoznatom smijeru.

Ali zato je za par trenutaka na pistu doletio u svojem autiću Mawerick (aka Ovan) i javio nam se preko radio veze u kontrolnom tornju.

Rekao je da još uvijek ima tehničkih problema sa avionom, ali da će ih pokušati što prije otkloniti sa mehaničarima, što je ipak na poslijetku i uspio ("U pičku materinu!"). Ubrzo je već uzeo svojeg Zeroa i krenuo u zrak, dok se ostatak ekipe igrao sa B-29, MiG-9 Prototypeom i Henkel Leirche (codename: D.I.L.D.O.)

Zabave je bilo na bacanje. Mawerickovo privikavanje na nove uvjete letenja smo svi vrlo rado popratili (nisko ga nadlijećući na visinama od 2-3 metra), i od srca se mnogo puta nasmijali.

Istina doduše jest da je svojim vježbanjem uništio pola aviona koje imamo, ali iskreno smatram da nam je zauzvrat pružio dobru zabavu, tako da će ovaj put morati samo trčati krugove oko kantine. :1-svetac:

Zapravo, ako malo bolje pogledam, čini mi se da je upravo pokupio sve komadiće aviona sa piste. Sada ću pozvati ekipu da mu pomognu zatrpati rupe u pisti, a vama svima ostalim Mrcinama mogu samo uputiti sve najbolje želje za predstojeće blagdane, te želju da se možda nekad i vidimo u virtualnom nebu IL-2.

Ako ne, onda do čitanja

Zapovjednik Mrcinačke IL-2 Eskadrile

Mlađi Vodnik

Džou Sisohvat :1-HopZeleni:

P.S. Ne bi Džou nikako zaboravio stavit sliku, ne brinite se :D

Misa_Campo_Hallway_Tease_01.jpg

Btw, sad će uskoro ići 2 izbor za miss Mrcina, tako da... Očekujte uskoro glasanje :D

Džou Sisohvat

Moram vam priznat, ovo ljeto je bilo veoma čudno. Mnogo žena, mnogo zabave, mnogo svega, no prije 10 dana sam se odlučio povući i nazvao sam svojeg dugogodišnjeg prijatelja, kapetana U.S.S. Saratoge Micka Connely-a, koji me je pozvao da dođem na njegov nosač i provedem par dana, kako god želim.

Nakon što sam se vrlo ugodno smjestio, pošao sam se malo prošetati palubom. Pored nosača mirno su brujala 2 razarača i jedan borbeni brod. Bilo je još uvijek rano jutro, tako da je posade na palubi bilo vrlo malo i svi su bili poprilično usporeni, dok su radari na brodovima živahno ocrtavali krugove u zraku.

Krenuo sam u kantinu i dok sam polagano zagledavao oće li se što dobro pojesti za ručak, kuhar je užurbano trčkarao naokolo, vidno uznemiren, jer će piloti i osoblje doći svakog časa, a on se nije činio ni približno spremnim.

Dovikivao je nešto i psovao na jedva razumljivom južnjačkom engleskom, pritom uznemireno mašući rukama. U to je u kuhinju došao Mick.

- Hey, Džou! Here! Come with me.

Ušao sam u odvojeni prostor u kojemu je očito jeo zapovjedni kadar. Dečke je zanimalo kako idu stvari. Pričao sam im o svemu i svačemu. Od početnih problema na Gori Sininos, preko našeg kratkog preleta Hrvatske, sve to oštrih formacijskih vježbi poviše južne Italije. Osobito im je bilo žao što nisam mogao dovesti još nekog eskadrile, jer sam za sve imao samo riječi hvale. Od Orlandovih provih upotreba Boom'n'Zoom taktika, preko Mimozinog osvajanja eskadrilnog turnira, pa sve do Tigrovih nevjerovatnih manevara na istom turniru, sve su dogodovštine slušali supregnutog daha, vidno oduševljeni našim zgodama.

Ručak je bio dobar. Dapače izvrstan. Na jelovniku je bilo svega. Od mesa do salate. Kapetan je rekao da me je pozvao ovdje, zato što osoblje jede puno lošije, a osim toga da nekome iz Mrcinačke IL-2 Eskadrile nije ni mjesto među osobljem, na što sam ja samo odmahnuo rukom (pritom misleći na stanje u našoj kantinici koje je puno gore nego na Saratogi :D)...

Kada sam se pokušao dignuti, Mick me zaustavio...

- Hey, hey, hey... Džou, my friend from Australia. We have a '44 Wildcat in our hangar? Care to show us how do Mrcine fly?

Ponudu sam objeručke prihvatio. Otpratili su me do brodske garderobe gdje sam dobio svoje čizme i kombinezon. Kacigu nisam tražio. Nije borbena misija, a nema ni baš neke pretjerane potrebe ni za ostatkom opreme.

Dizalom su podigli Wildcat na pistu, i zakočili ga. Meni je ostalo samo uskočiti i poletjeti. Inženjer mi je samo pristupio i rekao da su smanjili količinu goriva na 20%, te je pozvao LHD grupu koja mi je trebala dati zeleno svjetlo za uzlijetanje. Eh sada, Mrcine, vi imate sreću što je sve snimljeno pa možete i pogledati. I to u visokoj rezoluciji :D

Kao što možete vidjeti, bilo je nekih neznatnih problema, no nakon što sam sletio, pošli smo svi zajedno na još jedno piće i zatim su me upoznavali sa posadom. Sljedeći put definitivno vodim nekoga od vas :D

Sve vas pozdravlja Mick Connely, i nada se skorome sastanku jer "Every friend of Džou is his friend"

Eto toliko od mene. Vraćam se za 3 dana i očekujem da kantinica bude čista kao suza

Desetar na odmoru

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

*zijeev*

Trljam oči. Mrak u hangaru. Perica spava na krilu svog aviona. Sve se čini mirno, kada najednom nešto lupne.

Prcko ulijeće u hangar u dosta borbenom položaju.

- Ljudi, prehodao sam 50 km, obećali ste da ćete doći po mene i avion!

Tek tada sam se sjetio da je njemu nestalo goriva na potezu od Zagreba prema Karlovcu. Kada smo već kod toga, red je da spomenem da više nemamo glavnu pistu na gori Sininos, već da smo se premjestili u rodnu nam Republiku Hrvatsku, jer ipak "Kod kuće je najljepše"

Prcko je proletio pod tuš. Nisam ga želio ometati. Ipak je još uvijek bio prašnjav od Wara protiv CPU klana, a i ovaj put ga je dobrano izmorio. Odlučio sam da ću ga pričekati da izađe van, i da ću u međuvremenu nešto i zapisati.

Izašao sam van i našao na pisti Orlanda kako protrčava sa nekim plahtama. Pitao sam ga čije su, ali je bio u tolikom trku da nije stigao odgovoriti. Uzdahnuo sam, čisto zbog osjećaja da su to Prpine plahte, i da on neće biti presretan.

Ugledam Mimozu na kraju polja kako pokušava popraviti kontrole na Prpinom Lavočkinu. Čovjek se dosta žalio na prošlom treningu da ga i ne slušaju "onako kako bi trebale". Ipak se netko trebao pobrinuti za to, pošto smo naše tehničare ostavili na gori Sininos.

Ušao sam u baraku i otvorio ovu bilježnicu, pa je sad i vrijeme da prepričam što se jučer dogodilo :)

Vrijeme je u Rijeci bilo lijepo. Sredozemna saveznička flota je stajala u luci. Mi na Grobniku smo se rastezali na našim ležaljkama, i odjednom je nekom pala na pamet ideja da bi mogli malo poletjeti. Složio sam se i naredio pokret.

Obukli smo se u kombinezone i ušli u svoje avione.

Perica je, čim je pokrenuo svojeg Lavočkina dobio poziv, i morao nas napustiti. Nekome kapetanu u luci treba pomoći sa brodom, i to se činio kao idealni posao za našeg pukovnika.

Mi smo na Prpin nagovor krenuli prema Senju, pokušavajući formirati desni echelon.

To prvo vrijeme je išlo sa omanjim poteškoćama, ali na kraju, kada su nas napustili Prpa i Kabong zbog sudara pod nerazjašnjenim okolnostima, i kada je došao Perica, podijelili smo se na dvije eskadrile. U prvoj eskadrili smo bili Orlando, Mimoza i ja, dok su drugu sačinjavali Perica, Kabong i Prpa.

Prcko je u međuvremenu dojurio na tenku BC2 odreda i uskočio u svojeg Lavočkina te posao sustizanja prve formacije obavio izvrsno, u trenutcima kada je prva eskadrila već polako prelazila preko Karlovca.

Naredio sam promjenu rasporeda formacije, jer sam vidio da Orlando ima određenih problema sa poravnavanjem, te sam njemu prepustio mjesto prvog u formaciji.

Kada nam se Prcko priključio, ja sam stao na Orlandovo desno krilo, Mimoza na moje desno, dok se Prcko zadovoljio pozicijom na Orlandovom lijevom krilu.

Formacija je bila savršena.

Ubrzo nam se i druga formacija priključila i dojam je bio potpun. Funkcionirali smo kao jedno tijelo, bez gubljenja smijera i sličnih problema. Već negdje u tim trenutcima Prcko je počeo ostadati bez goriva, i morao je napraviti belly landing.

Mi smo mu obećali da ćemo se vratiti po njega.

Perica se formirao na Mimozino desno krilo.

Izgledali smo savršeno [Prcko ima screenshotove]

Po slijetanju u Karlovac sam odmah krenuo spavat. Bilo je kasno, a treba završavati školu.

Ništa, evo izgleda da se tuš oslobodio. Prcko je zaronio u krevet i spava kao zaklan.

I ja bi nakon tolikog hoda :)

Claudia-Pandolfi-girl-beauty-Photography-sexy-girls-beautiful-photo-photos-cool-sexy-girl-young-beautiful-girl-sexy-girls-Picture-For-Me-Claudia-Pandolfi-keiths-women_large.jpg

"Po tradiciji, slika :D"

Zapovjednik Mrcinačke IL-2 Eskadrile

Džou Sisohvat ph34r.gif

Džou Sisohvat

Jutros sam se začudo probudio u vlastitom krevetu, doručkovao u ovaj put praznoj kantinici, i izašao vani. Vidio sam da je eskadrila na okupu. u svojoj odori i krmeljavih očiju sam došao vidjeti što promatraju. Svi su uzbuđeno gledali novu pistu, koju im je Perica spominjao. Ovaj put asfaltna, sa mnoštvom prilaznih pista, i što je najbitnije, novom kantinicom. I mene je zanimalo, pa sam bacio pogled, a nakon toga pošao prema Mimozinom avionu, oko kojeg se on motao, i još mu jednom čestitao na velikoj pobjedi.

Nakon toga sam, evo uzeo ovaj komad papira, pa je red da vam opišem što se to jučer tako značajno dogodilo :)

Jučer sam se sam otisnuo na udaljenu Okinawu, da bih malo letio. Odjedanput, dok sam letio na svojem P-38 Late verziji ugledam Tigra gdje mi se približava u svom regrutnom Lavočkinu. Dogovorili smo se da će on pružati zračnu zaštitu dok ja bombardiram mrske nam neprijatelje. Nosio sam 2000 kg bombi, spremnih da nanesu velike štete, što se uskoro i dogodilo, zahvaljujući mojoj savršenoj taktici provlačenja do neprijateljske baze. Pošto su oblaci bili na 1500 metara, dao bih puni gas, i preko jedne ravnice letio na 5-6 metara, a kada bi postalo oblačno, propeo bih se u oblake, i tako ostao skriven do pred samu neprijateljsku bazu gdje sam bio spreman odmah "donijeti pakao".

Dolijećem poviše neprijateljske baze. Palim airbrake. Motor stavljam na idle, obrušavam se. 1000 metara... Poravnavam se... 700 metara... Završne korekcije... 500 metara... Čekam... 300 metara... Bacam bombe, okrećem avion prema svojoj pisti, dajem pun gas, i pokušavam se ponovno propet nebu pod oblake.

Zadatak uspiješno prolazi. Neprijatelju su naneseni veliki gubitci. 9 neprijateljskih aviona razneseno na prepunom Skies of Fire serveru. Nažalost, 3 Spita mi se navaljuju na leđa.

Procedura je jednako prolazila 3 puta za redom, sa ukupnom sumom od 20 raznesenih neprijateljskih aviona.

Što bi, da sam svaki put sletio iznosilo 2000 bodova.

Vrlo vrijednih.

Tada se počela skupljati škvadra. Mimoza je uzeo drugog P-38, a ostatak družine je odlučio preuzeti brigu o našoj obrani. Zaopkolili smo bojišnicu i došli našoj meti iz smijera iz kojeg se nisu nadali napadu. Sa leđa. Da je pista bila puna gubitci bi bili slavni, ali jednostavno nismo imali sreće. Bombe su bačene. 2 aviona stradala, ali to je moglo proći puno bolje.

Kada smo se svi skupili, prešli smo na naš vlastiti server, i krenuli na vježbanje formacija. Počeli smo raditi na naprednim osnovama radio komunikacije, dodijelili si callsignove, i krenuli sa vježbom linijske formacije. Reklo bi se lagana stvar, ali i nije baš. Tijekom preletanja preko protuzračne obrane, onesposobljeni smo ja i Orlando, što je zahtijevalo kratke intervencije naših tehničkih ekipa, no rupe su brzo zakrpane i avioni su bili spremni za ponovno uzlijetanje.

Kada smo postali kratki sa gorivom, odlučili smo se na slijetanje, i to je prošlo besprijekorno.

Kada smo završili sa formacijama, došlo je ono što se već neko vrijeme čekalo :)

Mrcinačko Dogfighting Prvenstvo.

Prvenstvo je bilo ustrojeno po principu knockouta. Dakle, natjecatelj koji izgubi dogfight ispada iz prvenstva i dalje ide pobjednik. U natjecanju je sudjelovalo 7 natjecatelja. Svaki dogfight je bio veoma zanimljiv, ali moram zamijetiti da je najveći uzdah na radio vezi nastao nakon Tigrove fatalizacije Orlanda i kada je perica Prcka srušio Prcka u direktnoj Head On borbi.

Dakle. Cijela stvar je išla ovako

1. Borba - Perica vs Kabong

Nakon uzlijetanja, bilo je početnih problema sa pronalaženjem. Kabong je prvi uočio svoga neprijatelja, i krenuo u turn s njim, te ispalio jedan rafal. Perica ga još uvijek nije bio skužio i jedva je izbjegao brzu smrt. Nakon toga je Perica krenuo u okret, a Kabong je napravio jedan suvišan, tako da je dozvolio da mu Perica dođe na 6 sati. Pere je prvo uspio razdvojiti njegov prednji dio lijevog krila, a zatim je isto ponovio i sa desnim, što je dovelo do neizbježnoga stalla, iz kojeg se Kabong više nije izvukao.

Pobjeda, za dlaku, ali opravdano ide u ruke Perice Posavskog.

2. Borba - Džou vs Prcko

Dogfight je brzo počeo. Prvi sam uočio Prcka, i dobio odmah s tim pogodniju poziciju, no nije me sreća dugo znala služiti, jer sam vrlo brzo u turnu ostao bez te prednosti i bio osuđen na turn u kojem sam se jednom uspio otarasiti progonitelja, no još jedna ga je moja pogrešna procjena ponovno dovela nam moj rep. Ovaj dogfight je završio vrlo loše za mene, jer sam ostao teško izrešetan, i bespomoćan. Prcko je brzo prekrižio svakakvu nadu za preokret situacije. Svaka čast :)

3. Borba - Orlando vs Tigar

Definitivno higlight večeri. Možda jedna od najzanimljivijih borbi koja je završila onim skandirajućim usklikom uuuuuuuuuuu!!! Ruku na srce, Tigar je pokazao da ima zube, i Orlanda poslao na vječna lovišta brzo i odlučno otkinuvši njegovo krilo i poništavajući svaku šansu u povratak.

Oklade su padale, tenzije su rasle, ali od trenutka kada je Tigar okrenuo svoga Lavočkina prema Orlandu, sve postaje čista legenda, vrijedna da se prenosi sa generacije, na generaciju. Dva regruta su krenula u vatreni okret i borba je bila maksimalno neizvjesna. U jednom trenutku, iz neke polušanse, Tigar je potegao okidač i direktno pogodio Orlanda u krilo. Sreća ili umijeće, ne znam, ali čini mi se da u oba ova mladca leži jako veliki potencijal, koji se tek treba pokazati.

4. Ovu rundu je Mimoza Minjoza preskočio, jer nas je bio disparan broj

-----------------------------------------------

1.Polufinale: Perica vs Prcko

E, ovo je druga borba u kojoj smo imali onaj prije spomenuti bojni usklik. Nakon turna i par okreta, ova naša dva borca su došla u jednaku situaciju. Head On. Bez milosti. 1 vs 1.

Perica se skoncentrirao. Prcko također. Duboko su udahnuli i krenuli. Blizina se smanjivala. 2 km... 1.5 km... Znoj im polako počinje ići sa čela. Nitko nema namjeru skrenuti. Na radiju mrtva tišina... 500 metara... Duboki udah... Ruka se grči oko palice, koja se drma pod rukom... Prcko prvi otvara vatru. Perica uspije izbjeći rafal, te također otvara vatru. Njegov rafal je na Prckovu žalost bio puno precizniji. Klinički rez 30 mm mecima. Od motora preko desnog krila. Prcko je natjeran na iskakanje.

2. Polufinale: Tigar vs Mimoza

Unatoč visokim očekivanjima ovaj dogfight je prošao više kao šah mat u prvom potezu. Tigar nije bio dovoljno oprezan i Mimoza mu se jednostavno prišuljao na 6. Prilazio je sve bliže i bliže dok nije više mogao promašiti. Kratki rafal. Tigar gubi bez šanse da uzvrati udarac. Mimoza ide dalje.

-----------------------------------------------

FINALE: Perica vs Mimoza

E, da ovo nisam vidio, rekao bih da su tolika neizvjesnost i preokret nemogući. Perica je isprva preuzeo glavnu riječ u dogfightu. I to je radio jako dugo vremena. Uopće ne znam kako je Mimoza izbjegao te rafale jer ih je bilo koji su prolijetali jako, jako blizu njegovog kokpita. Dapače, par ih je uspijelo nanijeti štetu motoru, i fakat se divim upornosti, koja ga je sa napola ribajućim motorom uspijela dovesti prvo u ravnopravni turn sa Pericom, koji je doveo, do Head On borbi, u kojima nitko nije izašao kao pobjednik, već je samo perica ostao također prošaranog motora.

U tom trenutku radi fatalnu grešku. Čini jedan zaokret viška i dovodi se u situaciju da mu je Mimoza na 6, što ovaj veoma rado prihvaća i kratkim rafalima Perici skraćuje muke.

Svaka čast Mimoza. Odlično izboreno :)

----------------------------------------------

Eto ga, sada kad sam sve zapisao, idem sjesti u svojeg Lavočkina i malo se poći provozati oko gore Sininos. Ako vidite Pericu (pošto se društvo u međuvremenu pokupilo sa piste), recite mu da ću zakasniti na večeru.

Lovim vjetar, osluškujem njegov pjev i prepuštam se oluji ^^

Evo za kraj jedan Jailbait XD

nisam mogao a da ovo ne stavim [Za men' je legalno XD]

Jailbait-1.png

Zapovjednik Mrcinačke IL-2 Eskadrile

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

Ispričavam se što ste ovoliko čekali na ovaj After Action Report. Jučer, čim smo ja i Orlando doletjeli iz udaljenog karipskog otočja sa našim Lavočkinima i sletjeli na ovo naše malo polje, bio sam premoren za bilo što drugo (ipak smo pola leta morali sanirati rupu na njegovom Lavočkinu, koja je izijevala gorivo u kabinu, i sreća da je Orlando imao žvaku inače bi bilo veselo :D), i dok je on odlučio ipak otići spavati u kantinicu, ja sam ostao jednostavno u hangaru, u svom avionu i zavalio sjedalo prema nazad i prepustio se snovima.

Jutros izlazim iz aviona i tek tad shvaćam što smo preživjeli. Velika rupetina na lijevom krilu koju nikako nisam mogao vidjeti u onom mraku, progoretine na motoru (uopće ne znam kako je to čudo funkcioniralo do kantinice). Kada sam ušao u kantinicu, nisam mogao a da se ne nasmijem. Perica debatira sa Tigrom i sa Crnim oko novog homepagea Mrcina, ljudi iz INS sekcije čekaju da bi uložili svoje žalbe na banner, Prpa dovršava na brzinu svoj kolokvij, a Orlando protrčava kroz kantinicu sa knjigama. Valja ići na faks danas kaže on. Eto Orlando, mi ti želimo sreću na faksu.

Sjednem za stol i izvadim ovu bilježnicu, te zazviždim, da bih privukao pažnju kuhara, kad iz kuhinje izlijeću Prcko i Kabong sa svojim kolačima.

(Dečki, kolači su sjajni Oo // Postat ću slike na forum kad stara mi spravi sve. Iskrena preporuka svim Mrcinama da probaju :D)

Dakle, krenimo redom. Jučer sam podešavao topove na svom Lavočkinu, i taman kada sam pozdravio Mimozu, koji je morao nešto žurno poći riješiti u grad, eto Tigra i Orlanda kojima sam dao dopust ova zadnja 2 dana. Rekli su da ih je Prpa nazvao da će dosta kasniti na trening, da ima stvarno nekih velikih problema u gradu.

Odjednom je negdje iz kantinice izvirio Perica sa pregačom i baklavom u rukama, te nam je objašnjavao gdje će se točno zbiti naše ljetno klansko okupljanje (mogli bi mi to nazvati i eskadrilnim okupljanjem, jer se meni čini da će se nas tamo skupit dosta.)

Kada smo mislili da je došlo vrijeme za uzlijetanje, sjeo sam u svog Lavočkina, pomaknuo mehaničku kočnicu i krenuo. Složili smo se na pisti, kad odjedanput ništa ne čujemo Pericu. Maše on rukama i maše iz kabine, ali ga mi apsolutno ništa ne razumijemo. Odjednom se otvori njegova kabina, on skoči na krilo i otrči u hangar, te za uho dovuče našeg novog tehničara koji mu očito još uvijek nije popravio radio.

Nakon što je kvar bio otklonjen i Perica je uskočio u avion, ponovno smo imali radio kontakt i bilo je vrijeme za uzlijetanje. Kako sam vidio da od natjecanja na ovom treningu neće biti ništa Perica i ja smo održali dio treninga koji bi se mogao nazvati "formacijama za početnike"

Mislim da je to dosta pozitivna stvar, jer na taj način, zapravo definiramo kako će izgledati formacijski treninzi za regrute. Moram reći da Tigar polako počinje hvatati konce, i mislim da će vrlo brzo biti vrlo vješt. Orlando također, ali ruku na srce, čini mi se da je on u ovoj jednotjednoj pauzi mrcu nazadovao što se tiče formacija.

Usput, sad sam se sjetio. Orlando, nalijepi negdje sebi podsjetnik da skineš one bombe sa aviona ^^

Odjednom, dok smo letjeli, začuje se glas na radiju. Bio je to Štef koji je ubrzano dojurio iz grada, jer mu je Perica nešto hitno trebao, tako da nas je on rano napustio, te nestao iz baze. Navodno se vratio tek ujutro sa ogromnim podočnjacima i nacrtima za novu stranicu.

U međuvremenu je dojurio Prpa i sjeo u svojeg regrutnog Lavočkina, na kojega ćemo vrlo brzo dodati sliku po njegovom ukusu, jer se njegov i Tigrov regrutni rok polako primiče kraju, i ostalo im je još vrlo malo dok postanu punopravni Mrcine.

Ubrzo se i on ispričao, jer je morao ići učiti u kantinicu na gori Sininos, pa smo ga pustili, a ja i Orlando smo se zaputili na dalek put, na karipsko otočje, pod kodnim imenom misije Dogyard.

Brifing je ukratko glasio da se veliki problemi događaju iznad Kariba i da je potrebna naša intervencija.

Nakon par sati leta na Forsažu, došli smo na montažni aerodrom, gdje su nas na brzinu refuleali i napunili streljivom. Orlando je dobio prvi kill svojom velikom vještinom boom'n'zooma koji iz dana u dan izgleda sve bolje i bolje. Da stvari budu još slađe, on je avion makao točno sa mog repa. Uslugu sam mu uvelike vratio, jer sam isto veče i ja srušio 3 neprijateljska aviona koja su njega progonila, što je njemu omogućilo da protiv neprijatelja odnese 4 vrijedne zračne pobjede, dok sam ja kao pravi vođa, predvodio scoring sa 12 zračnih pobjeda, a neprijatelji su natjerani u bijeg, vidno demoralizirani činjenicom da *NOB* eskadrila, čak kad je i bročano nadjačana, veoma sposobna odnijeti zapanjujući zbroj zračnih pobjeda i ne demoralizirati se činjenicom da lete pod konstantim pritiskom.

Evo za kraj, svaka pohvala Orlandu i poziv vama ostalima da nam se pridružite u nekoj od narednih večeri. Ja sad moram ići sa doručka i vratiti Prcku i Kabongu uniforme, zaslužili su ih sunshine1.gif

Toliko od mene, za kraj samo slika da napasete oči (kao i po običaju)

misa_campo15-1.jpg?t=1275315661

Zapovjednik Mrcinačke IL2 Eskadrile

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

Ajmo ljudi, ušli smo u kraj natjecanja, gdje će snage omjerit 3 djevojke.

Elisha Cuthbert (Kanada), Bánhidi Vivien (Mađarska) i Bianca Balti (Italija)

Untitled-2.png?t=1274726227

OVO JE STARI REZULTAT U 20:38...

Dakle, sada otvaram novo glasanje. Neka najbolja od ove 3 djevojke pobijedi!

1. Bianca Balti [italija]

italyflag.gif

bianca-balti.jpg

2. Elisha Cuthbert [Kanada]

flag_canada-300x200.gif

elisha-cuthbert-8.jpg

3. Bánhidi Vivien [Mađarska]

Hungary-Flag.jpg

banhidi-vivien-6.jpg

Ovo glasanje je kraće i traje samo do 27.05 :)

© 2010 *NOB* Džou Sisohvat // All Rights Reserved

Džou Sisohvat

Kada sam došao na pistu, našao sam Crnoga kako šokirano viri u krater na pisti, koji je Kabong upravo zatrpavao. Objasnio sam mu da je nastao jer se nakon prošloga treninga Mimoza igrao sa FAB 1800 bombom, koja mu se otkotrljala na pistu, i dok je on pošao na WC eksplodirala. Zahvaljujući tome, gradi nam se ciglena kantinica jer je onaj stari šator ostao otpuhan eksplozijom.

Sa strane sam našao maleni papirić na kojem je pisalo:

[

]Džou, nećemo mi večeras doć, pošli smo zapit.

Kada smo se svi skupili, naredio sam uzlijetanje i odmah smo počeli formacijski dio treninga. Moram pohvaliti Orlanda, Mimozu i Kabonga koji su savršeno držali korak sa mnom. Tijekom formacijskog dijela treninga, postavio sam dečkima omanji izazov. Zatražio sam od njih da podlete dupli luping ispod mosta. Nažalost, to nije uspio nitko, jer je pod nesretnim okolnostima Mimoza zapeo ispod mosta i oštetio Kabongov avion nakon čega se ovaj raspršio u puno malih komada.

RainbowBridge.jpg

Kada smo se ponovno popeli na pistu, izvadio sam iz hangara mnogo FAB-100 bombi i jednu moju FAB-1800. Nakon toga sam dečkima za demonstraciju iz hangara izvezao Štuku, te sjeo u nju, a njima naredio da ispod svojih aviona nakače bombe, sa delayom od pet sekundi.

Kada nam je kontrolor dao zeleno svjetlo za uzlijetanje, vinuli smo se nebu pod oblake. Letili smo prema polju, i ja sam Kabongu i Orlandu naredio da unište 2 mosta, dok mi je Mimoza ostao na 6.

Kabong i Orlando su svoj posao uredno obavili, te sam ja naredio Mimozi da dokrajči i trećeg, što on nažalost nije napravio, no to je bila sjajna vježba za moju štuku, koja je posao iznimno obavila. Sletili smo na obližnju pistu, te se ponovno vinuli, samo što sam sad i ja letio na Lavočkinu.

Napali smo crvenu pistu, te ju lagano zauzeli. Prilikom letenja je Orlando (ja mislim) ostao bez gume, te smo znali da će biti problema sa njegovim slijetanjem, ali me to još uvijek nije previše brinulo. kada je i zadnja protuzračna obrana platila glavom, sletili smo na novoosvojeni aerodrom.

Orlando je pokušao sletiti bez jednog kotača i zamalo mu je uspjelo, no zabio se u uništeni AA shell i ostao je bez glave.

Kao zadnji dio treninga, podijelili smo se u 2 tima i krenuli u lagani međusobni dogfight. Tu je bilo fakat epskih trenutaka, koje ćete vidjeti u sažetku koji ću napraviti kada stignem.

Kozhedub.jpg

Kada smo sletili, krenuli smo se malo odmoriti. Odjednom zvoni mobitel.

Dž-ž-žžou *hic* jel sluč*hic*ajno znate tko je *hic* uništio mostove? Ne mogu sa au*hic*tom preko.

Ja se samo nasmijem, i poklopim, te pošaljem Mimozu sa hidroplanom da ih pođe pokupiti na rijeku.

Za kraj vam ne ostavljam sliku, nego poziv da glasate za miss mrcina na mom blogu. eto toliko za sad

Zapovjednik Mrcinačke IL2 Eskadrile

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

E, treba nešto raditi kada smo i van aviona, zar ne? xD

OPIS NATJECANJA:

Dakle ideja je ovakva.

Ja prekopam sad fino net i nađem 10 slika ljepotica iz susjedstva i poredam ih onak po redu, kao da je rang lista, ili nekakav izbor ljepote.

VI DAJETE OCJENE I ODLUČUJETE MISS MRCINA

svakako, komentirajte :D

-----------------------------------------------------------------------------

NATJECATELJSKI DIO:

1. Sophie Monk [Australija]

australian%2Bflag.JPG

sophie-monk-6.jpg

2. Bianca Balti [italija]

italyflag.gif

bianca-balti.jpg

3. Rosie Jones [ujedinjeno Kraljevstvo]

122229393239.png

rosie-jones-8.jpg

4. Elisha Cuthbert [Kanada]

flag_canada-300x200.gif

elisha-cuthbert-8.jpg

5. Karina Flores [brazil]

1015748_brazil_flag.jpg

karina-flores-4.jpg

6. Dominique Pestana [Argentina]

argentina+flag.gif

dominique-pestana-1.jpg

7. Haruna Yabuki [Japan]

japan_flag.gif

haruna-yabuki-5.jpg

8. Bánhidi Vivien [Mađarska]

Hungary-Flag.jpg

banhidi-vivien-6.jpg

9. Kate Amundsen [Norveška]

norway_flag-300x200.gif

kate-amundsen-7.jpg

10. Artemis Alexandratou [Grčka]

Greece-Flag.jpg

artemis-alexandratou-4.jpg

-----------------------------------------------------------------------------

KRAJ NATJECANJA:

24.05.2010 se zatvara natjecanje. Djevojka sa najviše glasova se proglašuje Miss Mrcina :)

Amo ljudi, navalite, i neka najbolja pobijedi

© 2010 *NOB* Džou Sisohvat // All Rights Reserved

Džou Sisohvat

Dakle, evo službenog reporta za sve vas koji niste dio ekipe koji je jučer pio s pivu u mrcinačkoj il-2 kantinici (ako se rastegnuti šator ispred hangara može nazvati tako).

Usput želim zahvaliti Štefu, što je odlučio podijeliti s nama svoje zalihe.

839560-31312.jpg

Dok sam jučer kunjao u svojem Lavočkinu, i čitao još jednu dosadnu lektiru, odjednom sam začuo buku. Pogledao sam prvo na kontrolni toranj, gdje je kontrolor spokojno gledao na ekran. Zatim sam pogledao na iduće brdo, no ni tamo opet ništa nisam vidio. Buka se nastavila. Pogledao sam u drugi hangar. To je ipak bio samo Kabong koji još uvijek provjerava koji k* ne valja s njegovim avionom...

Odjednom su se iz grada doveli Perica i ostatak škvadre.

Pozdravili smo se, i krenuli smo se odjenuti. Navukao sam kombinezon i uskočio u svoj avion sa brojem 69.

Krenuli smo polako na pistu. Pericu je cijelo vrijeme mučio rudder, i zapomagao je za svojim Spitfireom.

spitfire%20p7350.jpg

Ipak, uspio se dosta pristojno posložiti na pistu. Vrlo brzo smo uzletjeli i bilo je vrijeme za pravu zabavu. Visina 2500 metara, brzina 330 km/h, Perica na 5, a Prcko na 7 sati. Mimoza na 6, Orlando je hvatao priključak na Mimozu, dok je Malik sasvim pristojno držao iza Perice.

U jednom trenutku je Mimoza odlučio preuzeti inicijativu i dobiti svoj prvi kill. Krilom je sredio Orlanda i totalno ga onesposobio, pritom učinivši od njegovoga aviona veliku plamenu kuglu.

Samo neka znaš, Mimoza, za vratit taj avion ti treba 40 000 kn, što iznosi otprilike 60 godina prisilnog rada u kantinici, pod pretpostavkom da ne jedeš, da ne piješ, da ne trošiš struju, da ne dišeš, i da ne puštaš vodu u wc-u :kiki:

0511-0810-0115-3139_Burly_Kitchen_Worker_clipart_image.jpg

Nakon što smo preletili preko dušmanskih snaga koje su malo prerevno obavljale svoju zadaću, dobili smo informaciju da je Perica pogođen i da mu motor zakaziva, pa smo ga morali pratiti na slijetanje (ništa ne zna sam, c-c-c-c)

Pista je već bila na vidiku, i slijetanje je bilo veoma pristojno.

Nakon toga, ponovno smo se vinuli u zrak, samo što smo sada bili neprijateljski nastrojeni jedni prema drugima. 2 tima po 3 pilota. 3 plava protiv 2 siva i jednog plavog xD

Taj dio treninga je prošao solidno, dakako svima treba još vježbe, ali samo letenjem možemo postati bolji, zar ne?

Samo ćemo sljedeći put Malika zamijeniti Prckom u sivom timu, tako da bi dogfight bio balansiraniji i zabavniji :)

hot_babe2.jpg

(Evo ga, po tradiciji jedna slika, onako da napasete oči xD)

Nakon svog truda, krenuli smo na proslavu u kantinicu i ostali do kasnih noćnih sati. Knjiga iz lektire je ostala u avionu, nepročitana...

DOJAM TRENINGA:

+

  • Mimozi definitivno ide pohvala. Boom'n'Zoom nisam još uvijek objasnio a on ga definitivno odlično koristi (ako je to bio Mimoza, ne vidim imena suparničkih pilota)
  • Perica, savršeno držanje formacije

-
  • Mimoza... Team *khm* *khm* Kill

Zapovjednik Mrcinačke IL-2 Eskadrile

Razvodnik

Džou Sisohvat

Džou Sisohvat

UVOD

Evo, pošto mi se prvi entry pod nerazjašnjenim uvjetima izbrisao (krivim al kaidu, masone, male zelene...) pišem ponovno promo za eskadrilu. Samo ovaj put u malo drukčijem svjetlu, jer je vrijeme da pokažem neke screenshotove iz igre, ali i da ispričam neke dogodovštine te da se malo osvrnem i na neke osnovne taktike...

chibidq5.jpg

PAZI ŠEST, PAZI ŠEST!

Ovaj uzvik je jedan od najčešćih kada ste u zraku. Dobra je stvar što je u 99% slučajeva na vrijeme. To je prednost klanskog letenja. Nema onog: "A odakle se ovaj stvorio?"

Jedina fakat bitna stvar jest da ostanete hladne glave. Čak i kada meci već frcaju oko vas postoji milijun načina za spašavanje vlastitog stražnjeg dijela

1. Ako je brzina manja od 300 km/h (avion podnese i do 400, ali riskirate flaps jam) jednostavno izvucite flapsove i zagasite motor, te se počnite backat amo-tamo. Ako se borite protiv neiskusnog pilota, prepast će se prilike i preletit će vas, gdje opet nastupate vi sa 110% gasa i spremanjem flapsova, spremni da mu saspete rafal u lice.

2. Idealno je imati kompanjona koji će doći vašem progonitelju na rep. U zraku lovac vrlo lako postaje lovina. Tu je opet prednost klanskog letenja, jer onaj koji cilja lika koji misli da je savršeno siguran do prvog rafala se može uštimavat koliko hoće koordinirajući progonjenoga (to su obično razgovori tipa- "mrcu lijevo, još samo malo, e sad mrcu gore... e tako") jer je progonitelj vjerovatno toliko zaokupljen svojim poslovima da ni ne gleda tko mu je na repu.

3. Ako imate avion koji je sjajan u turnu (npr Lavočkina 7 ili zero) jednostavno se počnite vrtit u jednu stranu. Vaš neprijatelj će doživjeti vrlo neugodno iskustvo blackouta i vi ćete mu biti na repu "in no time"

4. Kada vas netko progoni MORATE letiti na niže od 100 metara. Reljefne prepreke i klanci znaju biti vrlo ubojiti za neiskusne pilote, a osim toga im onemogućavaju zoom napade (napade sa veće visine). također se na maglovitim mapama se možete sakriti u maglu. Na taj način sam srušio jako mnogo "asova" jer prolijetanje kroz urbanu zonu na 10m samo najbolji mogu preživjet. Također je jako dobra fora podlijetanje ispod mostova sa paljenjem airbrakea (na avionima koji ga imaju) koji vas instantno zakoči, a vašeg neprijatelja kukavicu koji nije želio riskirati sa mostom dovodi točno na vaš ciljnik.

5. Ne reče se bez veze da prigode beru jagode. Ako ste sigurni da vam nitko ne može pomoći, zanemarite lika na repu, dajte puni gas, i pokušajte uloviti nekog od njegovih suboraca.

6. Bombarderi i protuzračna obrana. Malo noob taktika ali pali. Netko vam je na repu. Dođite poviše svoje piste i 55mm flak će se pobrinuti za njega. A ako neće flak hoće netko od ljudi koji polijeću ukoliko letite dovoljno nisko. Također, druga taktika je navuć neprijatelja na saveznički bombarder. u 99% slučajeva bombarderski topovi će ga zapaliti i raskomadati

7. Ako ste jako visoko (bit će govora o tome poslije) i jako se pouzdajete u svoj avion, krenite u strmo poniranje sa punim gasom. Postoje 3 izlazne verzije te priče. Jedna je da će se raspasti protivnikov avion jer će on dati također puni gas ali je njegov avion slabijeg trupa (Bf-109 kao Power fighter može podnijeti brzinu od 1100 kmh prije pucanja krila, dok Spitfire podnosi 910 kmh), druga je mogućnost da će on usporiti, gdje ste vi odmah utekli i sa svojom brzinom možete okrenut dogfight u svoju korist). Treća je mogućnost da će jednostavno odustati misleći da ćete se raskomadat.

P.S: Ukoliko ne znate što vaš avion može ova prva opcija se može dogoditi i obratno...

00269502-photo-il-2-sturmovik-series-complete-edition.jpg

STAVIO SAM SI OGROMNU BOMBU, NE ZNAM JOŠ UZLIJETAT ALI IDEM BACI... *BOOOM*

Praktičan savjet. Dok ne savladate uzlijetanje (ne djelomično nego POTPUNO) ne krcajte na sebe ništa teže od 250 kg. Možete se osvetiti ne samo sebi nego i polovici piste, jer je bombu vjerujte mi teško dignut u zrak, osobito sa nekim malo teže upravljivim avionima (Bf-109), a na drugu stranu ako imate bombu od 1000 kg možete napraviti medvjeđu uslugu polovici piste jer pri kontaktu sa zemljom se bomba detonira i uništite 10 aviona i odu timu bodovi...

Osim toga, bombardiranje prepustite ljudima u bombarderima. Imaju puno više oklopa, a vi svoje lovce samo bespotrebno izlažete neprijateljskoj protuzračnoj obrani, koja je na nekim mapama toliko ubojita da čak ni najveći bombarderi ne mogu proći.

3 razloga zašto bombarderi

1. Ogromna količina štete koju mogu podnijeti. Čak kada vam i gore motori, ako imate sreće, ugasit će se i počet ponovno goriti za 3-5 min. I tako možda 3-4 puta, prije nego što bilo što eksplodira. Također bombarderi kao što su liberatori mogu biti doslovce bez pola trupa i stati u zraku jer ih vuču 4 motora (na trup koji je predviđen za 2 :) )

2. Paljbena moć koja nije uopće zanemariva. Osim velikih bombi (nekad znaju nositi jako velike kilaže) tu su i u prosjeku 6 strojničkih kupola koje će ponekad srušiti i cijele eskadrile lovaca

3. FIRE EXTINGUISHER - zapale vam motor. Vi ga "rashladite" i resetirate. Nema boljeg osjećaja nego kad vam netko viče da ste cheater.

Također, bombarderima se mogu postići strašni kill streakovima. Ja sam paketima od po 8x250 lbs ubijao i po 10 neprijatelja po uzlijetanju. Bitno je samo naštimati bomb delay da vam se bomba ne "obije o lice", jer je tako možete baciti uber precizno sa 10 m i gledati kako vaši neprijatelji panično dodavaju gas i pokušavaju uteć

Također je uber osjećaj staviti ogroman bomb delay i raznijeti punu pistu neprijatelja koji ne znaju da su pistom zasijane bombe koje će roknut.

Hawk_85.jpg

POZNAVAJ SVOJ AVION KAO SAMOG SEBE

IL-2 se uči. Ako vam neki avion ne ide, dajte si vremena. Trenirajte 1vs1 borbe na ace težini u quick mission builderu, i nakon par dana (nekad i do tjedna) avion će vam polako početi ulaziti "pod ruku". Ako vam neki avion ne ide, ne odustajte. Vježbom se postaje bolji.

Također, vrlo je dobro letiti samo na jednom avionu. Taj jedan svoj avion ćete poznavati savršeno i znati ćete što je on sposoban napraviti a što ne.

Moj primarni avion je La-7, no savršeno vladam Bf-109 G14, sa B-24 Liberatorom i dosta dobro upravljam Spitfire IX. Više mi ni ne treba. Štuku trenutno učim, ali ne vjerujem da će se ikada pojaviti potreba za dive bomberom.

Mislim da nikome ne treba više od 5 aviona. Glavni razlog ovome je to što u zraku ako znate što vaš avion može gotovo izbjegavate šansu za blackout/stall. Također ovaj potonji možete vrlo lako izbjeći. Stall nije smak svijeta. No više o tome u daljnjem tekstu.

Također, jako je bitno znati ima li vaš avion supercharger/radiator. Supercharger vam je bitan ukoliko letite na većim visinama, i morate znati kad ga upaliti, jer vam može motor zaribat ako ga upalite prenisko/ili ako ga ne upalite kada ste pravisoko.

Također postoje modovi "preopterećenja motora" kada motoru date dodatnu snagu, ali uvijek postoje 2 pitanja, ako letite na nepoznatim avionima

1. Koliko to traje (Boost na Bf-109 E - Emil smijete držati ravno 10 sec jer motor odmah prokuha i ugasi se, jer je takva tehnologija 1941 bila jako eksperimentalna)

2. Koliko to grije motor - ukoliko morate hladiti motor, to zahtijeva otvorene radijatore. A otvoreni radiatori znače smanjenu okretnost. Takvo nešto ne želite usred dogfighta

grab0005.jpg

UP, UP, UP!

Visoko, više, najviše. Formula za pobjedu u dogfightu. Opet se vraćam Boom'n'zoom-u. Taktika strmog obrušavanja na neprijateljske avione koja u 99% njih košta glave, a vi ne gubite ništa, jer ste praktički savršeno sigurni se može izvesti samo sa visine od 2500-3000 metara da bi ste kompenzirali potencijalne gubitke brzine pri obrušavanju (idealno bi bilo poniranje sa punim gasom, ali takvo nešto je nemoguće postići zbog raspadanja trupa pri brzinama većim od 900 km/h na većini aviona) te da bi i dalje bili u mogućnosti zoomat svoju sljedeću žrtvu. Također ova pozicija vam daje odličan pregled nad bojnim poljem i doslovce možete birati svoju žrtvu. Osim svega toga, kao bonus imate vrlo male šanse da će se netko od protuzračne obrane baviti vama...

34_full.jpg

STAALL! UPAO SAM U STALL! ŠTO ĆU SAD! ISKAČEM! *ode neoštećen avion u piiip*

Ne! NE! I NE!

Ako upadnete u stall. Flapsove na landing, gas varirat od 0 do 100% i mrdat palicu u svim smjerovima. Kada vidite da se "ipak kreće" palicu naprijed, flapsove uvucite i pokušajte avion okrenuti na neku stranu. Nakon toga fino ponirite 2-3 sekunde da dobijete barem 120 km/h brzine i ispravite avion.

Avion spašen.

U nekim borbenim taktikama se stall čak i namjerno radi zato da bi se neprijatelja usporilo do same granice stalla, te da bi bio nepomična meta vašim suborcima - laki plijen.

Stall nije smak svijeta. Isto kao ni blackout. Iz blackouta se čak i lakše izvadit

Prije nego što upadnete u isti samo fino pokušajte izravnat avion, i smanjite gas na minimum. U roku od 5 sec opet upravljate svojom kantom.

final_green.jpg

ZAKLJUČAK

Eto, to je par korisnih tip-ova koji vma trebaju za letenje u eskadrili. Neki su fakat po mojem iskustvu, a neki su po tuđim iskustvima. Svakako, sve ovdje je provjereno, i naučeno kroz mukotrpnih 7 mjeseci letenja onak na "profi stupnju" ali i 10 godina otkad sam kupio prvog iljušina.

Eto, uživajte.

Razvodnik u Rezervnom Sastavu

Džou Sisohvat :ph34r: