Welcome to 2. četa 1. bataljona financijske straže "Mrcine"

Register now to gain access to all of our features. Once registered and logged in, you will be able to contribute to this site by submitting your own content or replying to existing content. You'll be able to customize your profile, receive reputation points as a reward for submitting content, while also communicating with other members via your own private inbox, plus much more! This message will be removed once you have signed in.

Perica Posavski

Pukovnik
  • Content count

    14,794
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    251

Reputation Activity

  1. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Batman v Superman - Osvrt i može li DC sustići Marvel   
    Želio bi početi i naviku pisanja osvrta na filmove koje pogledam u kinu, i mislim da bi ovaj mogao biti upravo idealan za početak. Ja sebe volim smatrati filmofilom i imam osobito slabu točku za filmove o superjunacima. Sve što napišem ovdje je isključivo moje mišljenje i ono nije po nikojem kriteriju nužno "bolje" ili "točno". Okej, sad kad smo makli to sa puta, krenimo!
    Dakle, prvo moramo uspostaviti neke činjenice!
    Ja obožavam žanr filmova o superjunacima, prvi film koji me je stvarno uvukao i zainteresirao je bio Iron Man još 2011. godine, na ekskurziji, na dugi nagovor prijatelja. Ja sam isto tako veliki obožavatelj Marvelovih stripova, čitao sam sve glavne događaje Marvelovog kontinuiteta (stvari poput World War: Hulk, Civil War, House of M, Dark Reign, Siege...) a posebno sam još čitao Iron Mana, nešto malo War Machinea, nešto malo Spidermana, malo Thora i Thunderboltse (marvelov tim superzlikovaca na zatvorskim kaznama koji se bore za dobro umjesto robije, u doba dok je to vodio Osborn a u timu bio Venom i ekipa)... Priznajem da nikad ništa DC-evo nisam čitao Nisam gledao DC-eve serije, mediji ih nažalost ne reklamiraju dovoljno, čuo sam da je Flash jako dobar i da bi ga se isplatilo pogledati. Ogroman sam fan Nolanove Batman trilogije (gledao sam ih daleko prije Marvelovih filmova), smatram ih remek djelima (u granicama žanra), osobito drugi nastavak sa Heathom Ledgerom u ulozi Jokera. Nemam pojma tko su Green Lantern, Aquaman i Wonder Woman, osim onog što sam uspio saznati igrajući DC Universe Online u koji sam utukao dosta sati Smatram da je Superman glup po konceptu (dovoljno je reći da svaka svađa koja uključuje Supermana i bilo što drugo logično mora završiti supermanovom pobjedom, ako taj fajt nije uključivao kriptonit i/ili ako superman nije neprijatelju pustio da ga pobijedi, a ja kriptonit smatram elementom s kojim je veoma lako pogriješiti i učiniti ga "jeftinim"). Ja smatram da MCU (Marvel Cinematic Univrese) je veoma zanimljiv "projekt" koji je postavio ljestvicu iznimno visoko za moderne filmove o superjunacima, naizgled se čini da Marvel sada, kad se čini da opušteno nastupa sa pozicije tržišnog vođe ne može pogriješiti (ja sam prvi pljuvao po Raketnom Rakunu i stvarno sam progutao sve svoje riječi; bio sam iznimno zabrinut oko Ant-Mana i na kraju je ispao izvrsna, opuštena komedija). Dakle, iz gore navedenog se može zaključiti da sam ja fanboy i DC-a i Marvela, iako da me pitate što bi gledao do kraja života da moram birati između to dvoje, bez razmišljanja bi odabrao Marvel, jer smatram da DC previše varira sa snagom svojih likova, da je ponekad prerandom da bi neke stvari imale smisla, čuo sam da je Supermanu u stripovima razina moći nestabilnija od Sirijske granice, te da ponekad može povlačiti cijele planete, a kad je to potrebno zbog dramatičnog efekta, avion ga može poklopiti i teško mu naštoditi...

    Sada se napokon bacimo na Čovjeka Šišmiša protiv Super Čovjeka: Zoru Pravde. Iskreno, nikako mi se nije sviđala pomisao na ove filmove. Imao sam dojam da DC pokušava sustići Marvel i izvući novac iz poprilično dobrog tržišta. I nažalost neke od tih slutnji je ovaj film itekako potvrdio. I to možda ne bi bilo nužno loše da je DC posvetio jednaku količinu vremena razradi svojih likova. 
    Ako se točno sjećam, projektno ime ovog filma je bilo isprva: Man of Steel 2, što indicira da je DC vjerojatno želio napraviti još jednu trilogiju o jednom superjunaku. No onda je nekom palo na pamet: "Pa mi sigurno nećemo uspjeti ponoviti uspjeh Dark Knight trilogije, zašto jednostavno ne rebootati Batmana (zbog čega sam ja apsolutno bio bijesan, premalo je vremena (bilo) prošlo) i pokušati zaraditi kao i Marvel. 
    DC-eva žurba je vidljiva iz činjenice da je Marvel prije zaključivanja Faze 1 izbacio sljedeće filmove: Iron Man (2008), The Incredible Hulk (2008), Iron Man 2 (2010), Thor (2011), Captain America: The First Avenger (2011) i tek onda Marvel's The Avengers (2012).
     
    Brinule su me brojne druge stvari, da Ben Affleck neće biti dobar, da će Lex biti grozan, da će Wonder Woman biti grozna itd. itd. I nažalost kod nekih stvari sam bio u pravu. No analizirajmo točku po točku
     
    1. Ben Affleck kao Batman / Ben Affleck kao Bruce Wayne

    Postoji razlika između ove dvije stvari. Jednom sam pročitao jednu tvrdnju koja mi je nije mogla činiti više istinitom - "Marvel piše priče o ljudima koji pokušavaju biti superjunaci. DC piše priče o superjunacima koji pokušavaju biti obični ljudi." Ja moram priznati da sam bio potpuno u krivo oko Batflecka i iskreno smatram da je Ben Affleck kao Batman najbolji Batman kojeg smo ikad imali, ali isto tako ne smatram da je najbolji Bruce Wayne kojeg smo ikad imali. I što je najgore to uopće ne mora biti zbog toga što on ne može odglumiti ulogu, nego jednostavno zbog činjenice da u 2,5 sati koliko traje BvS jednostavno nije bilo vremena za bilo kakvu karakterizaciju. To je jedna od stvari koje mi iznimno smetaju, činjenica da je cijeli Wayneov karakter sveden na: "Superman loš. Moram ubiti Supermana." Bale je možda bio bezličan batman, ali je odglumio sjajnog Brucea Waynea kojeg Batfleck još uvijek nije imao priliku nadmašiti.
    No, ajmo malo o Batmanu! Ovaj Batman je stravičan. Ovaj Batman je ubojica. U jednoj sceni u filmu sam napola očekivao jumpscare i to od jednog od glavnih junaka filma. Ovaj Batman koristi oružje (što inače ne čini nikad), njegov glas je stravičan, koristi se zastrašujućim metodama (žigosa kriminalce). Zapravo je ideja ovog Batmana toliko brutalna da postoje određene scene borbe koje su toliko grafične da će izaći još jedna verzija filma (pretpostavljam na Bluray) koja će sadržavati scene koje su morale biti izrezane iz filma zato da bi se zadržao nizak PG rating i da se ne bi riskiralo da film postane 18+ (iako je smiješno da je Deadpool napravio ogroman komercijalni uspjeh upravo zahvaljujući činjenici da je 18+ (mala opaska autora: Deadpool nije dio Marvel Cinematic Universea jer ga izdaje Fox na Marvelovu licencu a ne Marvel Studios).
    Batman je badass. Ali svi mi znamo da je vrlo često Batman dobar koliko je Joker dobar, a iskreno i dalje sam zabrinut oko Jareda Letoa. Osobito jer je casting za BvS bio samo djelomično uspješan.
     
    2. Jesse Eisenberg kao Lex Luthor (zapravo Alexander Luthor)

    Možda ga netko voli ali ja ga prezirem. Iz dna duše. Naravno, Jesse Eisenberg je u ovom filmu imao par zabavnih trenutaka (čak sam se i ja zahikotao), ali ni jedan od njih nije ono što su ljudi očekivali. Hladnog, proračunatog industrijalca Lexa Luthora. Mastermind koji upravlja cijelom situacijom iz sjene. Toga jednostavno nije bilo. Kada sam vidio casting odluku za Lexa Luthora imao sam nade. Mislio sam isto što su brojni drugi ljudi mislili i ponadali se - da ćemo dobiti Marka Zuckerberga kao Lexa Luthora, osobu koja medijskim utjecajem diskreditira Supermana, očekivao sam nešto smislenije od neurotičnog prebogatog napola idiota koji pokušava napraviti kaos samo jer je zao. Lex nema u ovom filmu nikakvu motivaciju. Nikakvu. Osim generične motivacije koju vidimo u svakom generičnom filmu.
    Žalosno je da je Jesse Eisenberg odglumio odličnog Jokera. Njegov način govora, geste i ponašanje općenito bolje odgovaraju Jokeru nego Lexu Luthoru. Veliki palac dolje i nada da će Warner Bros shvatiti gdje su pogriješili i zbog čega se ljudima Lex ne sviđa.
     
    3. Gal Gadot kao Wonder Woman

    Nikad mi se nije sviđao koncept Wonder Woman, ali ovaj film je uspio učiniti da osjetim da je njen lik stvarno epic. Moj problem je činjenica da kad sam vidio njenu sliku sam mislio da se radi reboot Xene: Princeze Ratnice (ne šalim se). One su obje amazonke i ratnice, i vjerojatno je to zbog toga, ali je i dalje smiješno. Drugi problem - naglasak. Gal Gadot je izraelka i zbog toga vjerojatno nikad neće uspjeti potpuno ubiti naglasak (iako je puno bolje nego što su brojni ljudi očekivali). Ipak, bilo je ok za ovaj film a zanimljivo će biti hoće li postati teško slušati taj naglasak cijela 2 sata u njenom samostalnom filmu koji tek ima izaći. Ipak, lik je solidno napravljen i iskreno sam zaintrigiran što će se s njom događati u budućnosti.
     
    4. Akcijske scene su možda najbolje što sam ikada imao priliku vidjeti 

    Ali stvarno. Gledao sam film u 4DX u Areni Zagreb i vjerojatno je i to utjecalo na jačinu doživljaja (svi efekti su integrirani u film osim vode - pretpostavljam da ne bi se smočile 3D cvike), ali gledati scene iz Man of Steela iz Batmanove perspektive je bilo... nezaboravno. Scene borbe su napravljene sa takvom brigom i preciznošću da se čovjek vrlo lako zapita što bi se dogodilo da je jednaka ljubav posvećena i ostatku filma...
     
    5. Kriptonit je korišten pametno i stvarno je učinio borbu Batmana i Supermana užitkom za gledati

    Šokantno ali je tako. Uspjeli su napraviti film o Supermanu gdje cijela ta stvar sa kriptonitom ne zvuči kao glupost. Iskreno, toj činjenici doprinosi i to što je Superman daleko slabiji nego u brojnim drugim prikazima, ali ono što je važno jest da je na kraju dana Batman imao šansu. Ni u startu se nije radio o velikim količinama, a već sada ga većine nema.
     
    6. Film ima više rupa nego švicarski sir kroz koji je netko sasuo spremnik iz puškomitraljeza 

    Sad je nažalost vrijeme za još malo lošeg. Ja nisam imao problema s ovim jer sam imao u startu jako niska očekivanja. Ali Batmanova motivacija je jako loša ali on čak i tu motivaciju doslovce zaboravi u doslovce u jednom trenutku. Film ima jednu scenu koju ne želim spoilat, ali je potpuno zaboravljena u ostatku filma. Bruce Wayne je totalno sam zanemari. Crnkinja iz onog Afričkog sela priča kako je Superman pobio njeno selo. Tko je njoj platio? Tko je radio obdukciju tih tijela? Odakle Lex zna tko su i Batman i Superman? Zašto Kriptonit je mogao bit nađen samo u jednom World Engineu? Zar nikom nije palo na pamet ući u svemirski brod Kriptonaca i stisnuti onu tipku? Zar nikom nije palo na pamet poslati Supermana da pođe i vidi što ta tipka radi? Kakvu motivaciju Lex ima? Ugh... 
    U ovom filmu nitko nema pravilnu motivaciju. Nitko. 
     
    7. Doomsday

    Prijepis razgovora iz Warner Brothersa: 
    -Hej, treba nam na brzinu neprijatelj za kojeg treba troje ljudi da ga pobijede. Hm, da, Doomsday. Ali nemamo pare za model.
    -Nema veze, ukrast ćemo najgeneričniji model iz bilo koje supergenerične igre.
    -Super ideja!
    Ovo je problem. Doomsday izgleda kao nešto što kosiš minigunom u Serious Samu. Izgleda kao jebeno stvorenje iz Evolvea.
     
    8. DC sprema Injustice

    Superman će biti bad guy. Ali problem je u tome što mi nikad nismo vidjeli priču o Supermanu kao dobrom liku. Nikad nećemo imati priliku vidjeti Supermana kao nekog tko predstavlja stvarno to "svjetlo na kraju tunela" ili spasitelja čovječanstva. Ja, čak i kao mrzitelj Supermana bi želio vidjeti to, želio bi vidjeti dobro razrađenu priču za Supermana. A ono što ćemo dobiti je sprint do tog trenutka kada mogu udariti sa tom Injustice pričom i pretvoriti ga u zlog lika. I što je najsmješnije nikog neće biti briga. Niti ljude koji žive u toj fiktivnoj Zemlji, niti nas kao gledatelje... Ja obožavam ideju Injusticea, ali mi se čini da će DC u silnoj strci jednostavno spucati priliku za odličan plottwist i odličan character arc.
     
    9. Lois Lane

    Od jednog od najdražih likova iz Man of Steela, su je pretvorili u alat da bi učinili borbu težom za Supermana. Ona je bila u prvom nastavku stvarno važan lik koji je meni na mnogo razina bio veoma drag (možda draži čak i od glavnog lika), dok ona u ovom filmu je ista ona vrsta ženskog retardiranog sporednog lika koji konstantno upada u nevolje da bi je superjunak morao spašavati. To mi previše zvuči kao Spiderman i to nije dobra stvar.
     
    ZAKLJUČAK:
    Film je bio iznimno zabavan što se tiče akcije, no opadanje gledanosti već u drugom tjednu pokazuje da film ima ogromne probleme. DC i WB su u panici i prilagođavaju strategiju, Batman će sada dobiti svoj film koji će režirati sam Batfleck. Ovaj film pati zbog korporativne strategije. Nažalost se čini da će ova cijela franšiza nastaviti patiti od brzanja i propusta.
    No! Ja i dalje jedva čekam Suicide Squad i nadam se da će biti upola dobar kao trailer koji je nedavno izašao (pogledajte ga ispod), no opet i tu sam zabrinut. Dok sam na primjer siguran da će Margot Robbie bit PREJEBENA Harley Quinn, ipak s druge strane boga pitaj kakav će biti Will Smith, ili Cara Delavigne koja je jebena manekenka... A da ne pričamo o Jaredu Letou o kojem cijeli ovaj film praktički ovisi.
    Za kraj. Bili vam preporučio da pogledate ovaj film? Defnitivno da! Film je dovoljno dobar da bi se uložio neki novac na njega ako iole volite superjunake. Film ima emocionalne trenutke koji su inteligentno napravljeni. Meni je samo osobno jako žao vidjeti koliko je potencijala protraćeno u ovom filmu. Treba još vidjeti što će nam budućnost donijeti...
    FINALNA OCJENA: 6/10
     
    Evo vam za kraj jedna slika, po običaju, a uz sve ostalo još i tematska

     
    Džou Sisohvat
  2. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Jedan Posljednji Posao [Arma III AAR]   
    Probudio sam se i lijeno izašao iz kreveta, oprao zube i obukao se za faks. Bio je to još jedan dosadni utorak, po ničem drugačiji od ostalih. Ručak u menzi nakon Kaznenog Prava je bio otprilike vrhunac dana kojem sam se mogao nadati. Lijeno sam ubacio slušalice u uši i uključio bilo koji playlist.
    Na pola puta u tramvaju sam odlučio provjeriti drugi mob. Par propuštenih poziva sa skrivenog broja i kriptična poruka sa dugom linijom naizgled besmislenih znakova, brojeva i slova. Sinula mi je ideja i odlučio sam je provući kroz stari kod za šifriranje koji su Mrljavci koristili. Blago sam se lecnuo kad sam pročitao poruku: "ALTIS IN DANGER. HELP NEEDED. CSAT INTERVENTION IMMINENT."
    Dvije godine su prošle od moje zadnje akcije na Altisu. Kada su se Mrcine izvukle sa otoka situacija je bila relativno okej. CSAT je bio potisnut, AAF podređen NATO-vim snagama, mir je uveden. Stanje je otad degradiralo zbog političkih razloga i činjenice da je vlada Altisa skoro potpuno zamijenjena CSAT lojalistima i odlučila onemogućiti daljnju intervenciju NATO-a u njihov suverenitet. Nazvao sam broj sa kojeg je poslana poruka i izgovorio kodnu riječ - "Griz." To je bilo dovoljno da potvrdim da ću reagirati.
    Odlučio sam izaći iz tramvaja i krenuti pješice prema autobusnom kolodvoru. Nismo imali vremena za bacanje. Počeo sam upisivati broj, pričekao da se osoba sa druge strane javi i samo ga pitao je li za... jednu zadnju misiju. Onu jednu misiju koja će razriješiti stanje na Altisu i donijeti pobjedu u tom dugom i krvavom ratu.
    Takav poziv sam obavio još za Sherayzla, Toma Žarulju, Mimozu, Dema, Mina Bacača, Bruta, Ipea i Zengu.
     
    Na otok smo se infiltrirali sa sjeverne strane, blizu grada Oreokastro koji nam je dobro poznat jer smo na tom području izvršili već nekoliko misija u prošlosti. Misija je ukratko ovakva (ovo je stvarno opis misije :D):
    Mi smo osnivači pokreta otpora na otoku - FIA. NATO ne smije izvršiti otvorenu ofanzivu na Altis, jer se na drugoj strani otoka nalazi CSAT-ov nosač koji se samo nada da će dobiti razlog pomoći AAF-u na otoku i zauzeti kontrolu nad otokom. Misija sadrži politički sustav. Pomaganje lokalnom stanovništvu i izvršavanje kritičnih misija (oslobađanje zarobljenika, napad na konvoje, ometanje telekomunikacija...) nam donose NATO bodove, koje možemo zamijeniti za podršku poput artiljerije, Air strikeova, ammodropove itd. Ubijanje civila i zarobljenih AAF-ovih vojnika nam naravno oduzima NATO bodove, ali i smanjuje mišljenje lokalnog stanovništva o našem pokretu. Uvjeti za pobjedu misije su da dobijemo većinu stanovništva da podrži FIA-u i da na taj način zbacimo trenutnu vlast. Načini na koje možemo izgubiti misiju jesu: da dozvolimo da CSAT potpuno razori 8 gradova (kasnije u fazi eskalacije, kada gerilska borba pređe u otvoreni rat i pokušaj zauzimanja strateških položaja) ili da nam razore bazni kamp.
    Važno je izvršavati usluge za lokalno stanovništvo jer jednom kada većina nekog naselja podržava FIA-u, mi dobivamo novac od njih svako 10 minuta, koji možemo koristiti da bi kupili vozila i naoružavali AI koji će osiguravati naše lokacije na mapi.
    Još jedna iznimno važna mehanika je takozvani UNDERCOVER mode. U njega se dolazi skrivanjem sve opreme na tijelu i oblačenjem u civilnu odjeću. Dok smo u undercover modu nitko od vojnika i civila (izuzev pasa čuvara i stražara na roadblockovima) ne može nas prepoznati kao borce FIA-e, osim ako napustimo predaleko cestu sa vozilom i budemo prijavljeni od lojalista/vojske.

    (mapa namijenjena da možete znati gdje je što)
    Dakle, kada smo uspostavili kamp bilo je 6:40 na večer. Ja, demo, Mino Bacač, Tomo, Brut, Ipe i Đubre (Brutov i Ipeov prijatelj) smo polagano krenuli prema položaju pored dvorca Oreokastro. Mali kamp (kamp 1 na mapi ), 4 vojnika. Odmah smo se morali početi adaptirati na situaciju, jer je demo slučajno privukao pozornost () i straža je po njemu otvorila paljbu. Mi ostali smo se podijelili u dva tima i krenuli obići dvorac u oba smijera. Brzo smo očistili sve vojnike i zauzeli bazu, oteli svo njihovo oružje i zaputili se nazad, prije nego što je neprijatelj uspio poslati pojačanje na naš položaj. Nakon toga smo dobili još 2 zadatka, oba u i oko grada Oreokastro. Prva misija je bila da odvezemo kamion sa namirnicama za lokalno stanovništvo u grad Oreokastro (prilažem mapu da ovo sve ne bude previše zbunjujuće :D), a druga je bila da ubijemo izdajicu koji je odlučio podijeliti podatke o našim operacijama sa CSAT-om. Obje misije smo obavili simultano i to opet, bez uspješnog protunapada neprijatelja. U tom trenutku smo vidjeli da je većina grada na našoj strani i da su se pridružili našem pokretu otpora. (ovo su na mapi Traitor i Supplies)
     
    Prvi grad koji podržava naš pokret otpora, 17/34 civila, još otprilike 6000 ih moramo pridobiti. Zvuči zastrašujuće, ali to je ništa za Mrcine! Nedugo nakon ovoga smo dobili još jednu misiju, da pođemo malo južnije od samog grada i da napadnemo roadblock i očistimo ga. Zvučalo je lagano, svi smo se opremili u civilnu opremu ali u jednom trenutku smo shvatili da imamo prečeg posla. Neprijateljski konvoj se uputio prema Oreokastru, a naš zadatak je bio da otmemo kamion sa medicinskim zalihama i predamo ga u ruke civilima (i da mi naravno uzmemo sve zalihe). Tomo je ušao u jedno parkirano auto koje je stajalo u gradu, i tu smo naučili da se očito građanima ne sviđa kada im krademo privatna vozila jer je u tom trenutku grad se opet vratio pod kontrolu AAF-a.
    No, unatoč tome došli smo na položaj i spremili se za napad u zadnji čas. Ukradenim autom smo prepriječili cestu, imali smo 2 PCML rakete spremne i jako puno cijevi uprto u neprijateljevom smijeru. Sve je prošlo bez incidenta, neprijatelji su brzo i efikasno eliminirani. U tom trenutku je iza nas ona misija koja je uključivala napad na roadblock istekla, ali smo mi zahvaljujući ovim medicinskim zalikama opet pridobili grad Oreokastro na našu stranu. Također, velika pobjeda za naš tim je činjenica da smo uspjeli zarobiti jedan od oklopnih transportnih vozila AAF-a - Strider, nažalost nenaoružan.
     
    Tijekom te operacije nam se pridružio i Sherayzl i rekao nam da je nažalost Goc oglušio (crknuo zvuk na kompu) pa da nam se ne može pridružiti da ne bude da "Svi pucaju a on ne čuje...". Zenga se također ispričao jer je imao neke osobne stvari za obaviti. Demo i Mino Bacač su nas nažalost isto tako nakon napada na ovaj konvoj napustili, ali zabavi tu nije bio ni približno kraj.
    Ja, Ipe, Brut, Đubre, Tomo i Sherayzl smo na nekih 1km od naše baze ugledali dvije patrole. Neprijatelj je očito odlučio otkriti naš položaj i riješiti nas se jednom za svagda. No, mi to nismo dozvolili pa smo odlučili izvršiti protunapad. U jednoj brzoj akciji smo pobili tim AAF-ovih specijalaca i patrolu od 4 vojnika koja je patrolirala po obližnjem brdu. Opet smo zarobili njihovu opremu i krenuli nazad prema bazi. Jedino iznenađenje je bio tim od 4 spec-opa koji nam je uspio prići na 200 metara sa leđa, no na sreću nije shvatio što se događa. Ipe je elegantno jednom od njih zalijepio AP PCML missile u facu i uspio ozlijediti cijeli squad.
     
    Nakon te akcije smo krenuli nazad prema kampu i odlučili obaviti opet dvije misije odjednom. Oslobađanje POW-ova i zauzimanje neprijateljskog outposta južnije od Oreokastra. Došli smo na udaljeni položaj i poslali Đubrea da u undercover modeu izvidi neprijateljsku i prijavi nam kretanje vojske. Sukladno njegovim informacijama smo prvo očistili onaj kamp koji smo trebali prethodno napasti (pa je misija propala), a nakon toga smo uspjeli očistiti i samu bazu (iako iskreno ja, Brut i Đubre gotovo nikako nismo sudjelovali u tome jer smo cijeli fajt proveli umirući i oživljavajući se na cesti, jer nas je neprijatelj ulovio u trku prema položaju. No, po riječima drugog tima pomogli smo jer je sva vatra bila usmjerena na nas pa su onda ih oni uspjeli flankat sa druge strane i počistit.
    Kada smo zauzeli kamp i pokrcali POW-ove u kamion neprijatelj je skoro instantno reagirao. Iznad naše glave se našao CSAT-ov drone (jer su voljni pomoći u slučaju eskalacije) i 3 transportna helikoptera puna neprijateljskih pješaka. Jednog smo pokušali srušiti no vrlo brzo smo se morali povući jer smo znali da se ne možemo boriti protiv 40+ neprijatelja, osobito jer je ova misija napravljena na način da jednom kada pokušamo se boriti na takav način će na nas poslati sve što imaju, a bez ometenih komunikacija nemamo nikakvu šansu da uzvratimo na značajan način.
    Nakon bijega iz neprijateljskog kampa smo požurili u smijeru baze da se opet naoružamo i napadnemo još jedan neprijateljski konvoj. Opet je bio na istom mjestu, samo ovaj put nije prošlo sve jednako glatko kao i prvi put, jer smo ovaj put bili uočeni i neprijateljski Strider HMG je zaobišao cestu (i našu minu) i počeo sijati smrt. Na sreću je ubrzo odlučio napustiti lokaciju i produžiti prema gradu. Ipak ga nismo smjeli pustiti da dođe tamo zbog toga što je grad na našoj strani pa sam poslao Sherayzla i Ipea da ga snajperom onesposobe i srede posadu što su oni u minimalnom roku i napravili. Strider HMG je popravljen i naše prvo oklopno vozilo sa naoružanjem je zarobljeno!
    I otprilike smo tu završili sa misijom, nakon šest i pol sati prašinarenja. Sada su svi pošli spavati, ali kako su očito veoma željni akcije, sa misijom se nastavlja sutra u 20:00 sati, pa svi koji su voljni i željni akcije, slobodno nam se pridružite.
    Ispod prilažem snimke sa akcije, i usput se ispričavam što nema slika, jednostavno sam zaboravio u silnoj akciji pucati screenshottove.
    Kao što vidite, mi se javljamo nazad na dužnost. Tomo nažalost ne može jer sudjeluje u još jednoj grupi i nije mu dozvoljeno da bude u dva klana, a za Bratića nisam siguran, ali svi ostali su više manje izjavili da se slažu sa povratkom u klan. Sad, na vama je, aktivnim mrcinama da odlučite
    Također, da ne umre tradicija, prilažem i sliku,

    Nana
     
    Džou Sisohvat
  3. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Uspomene sa mojeg Photobucketa (Ožujak 2009 - Srpanj 2014.)   
    Mrcine i Mrcinete, danas sam malo kopao po svojem Photobucketu na kojem sam uploadao hrpu sranja tijekom zadnjih 5 godina (otvorio sam ga zato da bi mogao uploadat svoj prvi sig za Mrcine), i između ostaloga sam našao sve svoje sigove. Nema ih puno, i nisu ništa posebno, ali mislim da bi ih svakako bilo zanimljivo pokazat
    Nažalost, glupi Photobucket mi ne pokazuje datum uploada, pa ću ih ja pokušati smjestiti u vremenski kontekst
    Također, osim njih sam našao i neke druge uspomene koje bi želio podijeliti s vama
    1. Sig iz 8. mjeseca 2009. godine

    Ovo je bio prvi ikad. Tek sam bio svježe došao u IL-2 Sekciju i počeo aklimatizaciju na klan. Vidi se da je Photoshop bio u pelenama
    Ali lijepo se reče, prvi mačići se u more bacaju, i ovi mačići jesu stvarno u more bačeni vrlo brzo, jer sam nedugo nakon toga shvatio da nešto nedostaje i napravio ovaj sig
    2. Sig iz 8. mjeseca 2009. godine v 2.0

    Čak se i file zove sigsagrbom.jpg hahahaha
    O i da, tad sam koristio .jpg format... Fuj...
    3. Moj prvi skin koji sam ikad napravio za Mrcine (Mislim da je 9. mjesec ili 10. mjesec 2009. godine)

    Uz njega je postojao još jedan skin, koji je bio crno-sivi, ali mislim da sam ovoga kreirao prije. Definitivno je prošao test vremena ostavši u upotrebi skoro 3 godine
    4. Moj prvi ikad trening sa Mrljavcima (12. mjesec 2009.)

    Samo što se tad nisu zvali Mrljavci, a ovaj čovjek ispred puške je Mrljavi
    Da mi je netko tad rekao da ću 2014. godine pisat o ovome, i to da ću sam zapovjedat tom sekcijom, ja bi mu rekao da nema pojma. A viđ me sad
    5. Crvena Lada (12. mjesec 2009)

    Jedna od najsmješnijih uspomena iz Arma 2 sekcije. Ovo je ja mislim sa prvog treninga nakon onoga u kojem je uzet onaj screenshot. Misija se ja mislim zvala Save the Bride, i svodila se praktički na to da hrpa naoružanih civila ide ubijat drugu grupu naoružanih civila zbog toga što su oni makli mladenku sa vjenčanja i odveli je u njihovo selo gdje se treba udati za drugoga. Glavno prijevozno sredstvo bila je... Da, pogodili ste: Crvena Lada!
    6. Treći Sig - HAWX eskadrila (prvi dio 2010. godine)

    Moja prva samostalna sekcija. Živjela je oko 30 dana, jer nažalost igra nije imala dovoljno sadržaja za ponuditi, unatoč ogromnoj količini zabave koje je pružila na kratke staze. Ipak, vrijedno iskustvo, na trenutke je brojila ČAK do 6 članova, dok smo je na kraju ja i Eustahije Brzić ugasili mirnim putem.
    7. Prvi put da je Džou stavio žensku na forum (prvi dio 2010. godine)

    Ovo je bilo iz prvog AAR-a za HAWX eskadrilu, i točno se sjećam kako sam imao moralnu dilemu je li u redu stavljati tete na forum jer to nitko prije mene, pa ni danas ne radi
    Tad je nastala navika da Džou na kraju svakog svoje AAR-a stavi tetu. Niste znali da je to već 4 godine? E pa sad znate
    Također ovaj simpatični dečko iz poprsja je Eustahije Brzić, bivša Mrcina koja je nažalost sada umirovljena.
    6. Četvrti Sig - drugi sig za HAWX eskadrilu (2010. godina, prije samog gašenja sekcije)

    Na ovome sam imao pomoć jednog prijatelja i iskreno bio sam veoma zadovoljan poslom koji je napravio. Ipak, nedugo nakon ovoga se sekcija ugasila, tako da sig nije dugo izdržao.
    7. Peti Sig - opet IL-2 Eskadrila

    Druga IL-2 eskadrila, koju sam ovaj put ja odlučio voditi. Ovo je bilo sklepano nabrzaka i točno znam da ovi ostali avioni su bili AI jer nikako nisam mogao skupiti škvadru za fotku. Photoshop vještine su i dalje u banani
    8. Prvi izbor za Miss Mrcina, rezultati prvog kola

    Ovaj izbor je bio puno lošiji jer nije bilo standarda u obleki kandidatkinja i nije to baš sve prošlo idealno. Ali neovisno o tome također je bilo zabavno i pokrenulo je ideju koju smo mi, vrlo uspješno, ponovili i ovu godinu
    9. Gora Sininos (5. mjesec 2010.)

    Ovoga će se sjetiti Perica, Mimoza i Prcko. Ova mapa je obilježila svih godinu i pol postojanja eskadrile i bila je naš zaštitni znak. Inače je mapa zamišljena za službene fajtove, ali mi sko je koristili za međusobno dogfightanje i vježbu.
    10. Prvi wallpaper Mrcinačke IL-2 Eskadrile (6. mjesec 2010.)

    Bilo ih je još, i možda stavim još kojeg, ali ovaj mi je definitivno najdraži jer je prvi. Također se s njega može skužit da je ovo početak našeg vježbanja formacija, a ako se dobro sjećam ovo je bio i prvi put da smo testirali mapu koja je uključivala prostor Hrvatske pa smo od Rijeke morali letiti do Zadra da bi Prcko provjerio "Jeli mu se vidi kuća"
    11. Najjača uplatnica ikad (9.6.2010)

    Nikad neću zaboraviti pogled na tetinom licu.
    12. Šesti Sig

    Nastao kao komemoracija Red Bull Air Racea kojeg smo napravili nedugo nakon ovoga, i sig koji me je dočekao sada, 2014. godine kada sam se vratio u klan
    13. Treninzi sa Štukama (2011. godina)

    Nakon ovog treninga preciznog gađanja, više nikad se nisam odvojio od ovog aviona, i dan danas ponekad uključim igru i gađam mete, just for the fun of it
    14. Sedmi sig (Veljača 2014. godine)

    Nakon povratka u klan trebalo je zamijeniti onaj stari od IL-2 sekcije i staviti nešto novo, ali staro. I evo ga.
    15. Moj prvi Hardcore Insurgency u Mrljavcima u ArmA 3 sekciji

    Skroz lijevo Doge (današnji Bratić), ispod njega Cedevita, Desno na nogama Degman, i onda Tomo Žarulja i Mino Bacač. Tko bi rekao da je prošlo već 5 mjeseci od tad.
    Neki su ostali, neki su nas napustili, ali svakako smo se odlično zabavili.
    15. Osmi Sig (Travanj 2014. godine)

    Na slici je Scarlett Johansson, a slika je nastala jer sam ja bio poprilično oduševljen s tim kako je Marvel izvukao franšizu Captaina Americe sa Winter Soldierom. Plus Scarlett je... Scarlett
    16. Deveti Sig (2.7.2014. - Danas)

    Dosadno mi bilo, sutra je ispit i imao sam potrebu napravit promjenu. Na slici je Hyuna Kim, poznatija kao HyunA, Korejska rapperica.
    Eto dečki, nađoh ovo i reko, aj da pokažem. Ljudima koji su tu dulje od mene bi nešto od ovoga moglo biti zanimljivo jer su bili tu na forumima i gledali sve ovo kako se događa. Vi koji niste bili tu u to vrijeme, ovo vam je prilika da vidite nešto klanske povijesti iz moje perspektive
    Toliko od mene, uživajte!
  4. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Mi Talibani [ArmA III After Action Report]   
    Pala je jos jedna. Deset neprijateljskih vojnika je kao pokoseno se srusilo na pod. Civili bježe iz grada pod nemilosrdnom paljbom minobacača. Ifrit GMG se kreće po cesti da bi samo sekundu kasnije bio pokosen Zenginim AT-om. Kroz vrisak se osjeti neprijateljeva zbunjenost. Nije moralo ovako zavriti.
    Sve je počelo prije par dana kad smo dobili informaciju da snage na Altisu su spremne za pregovore.
    Izasli smo iz baze i zaputili se prema točki sastanka. Dogovor je bio da se dođe bez pratnje, no mi smo znali da Iranci nisu u stanju ispostovati dogovor pa smo doveli Degman i ja Bratića da nas pokriva snajperom dok posao ne bude obavljen.

    Slika 1: Mrcine na zadatku, Džou u Ray Bankama , Fotograf: Tomo Žarulja
    General CSAT-a je izasao iz vozila i polagano se zaputio prema nama sa cerekom na licu. Prije nego sto je uopće progovorio kimnuo je glavom svojem pobočniku a ovaj mu je dobacio nekakav tablet.
    Na njemu je jasno bio ocrtan nas kamp pod termalnom slikom. Osjetio sam se sretnim to je Mimoza bas jutros odlučio izvesti vojsku na trčanje. U sljedećem trenutku, vidjeli smo kako padaju po bazi rakete iz nekih obližnjih visecjevnih bacača. Cijela baza je bila sravnjena.
    Kada je progovorio, čuli smo los engleski jezik ali jasnu poruku: "Leave Altis now, or die..."
    U tom trenutku začuo se pucanj snajpera. Krv se raspsrila sa obližnjeg krova, a u mojem uhu se čuo uzvik: "Bježi Džou! Neprijateljski snajperisti na zgradama"
    Nekako smo uspjeli pobjeći. Moguće da je na neprijatelj samo želio poslati poruku. Mi smo znali da to ne može zavrsiti na tome.

    Slika 2: Mrcine prije napada na zračnu luku, Fotograf: Džou Sisohvat
    Kada smo se ponovno okupili razmotrili smo nase mogućnosti. Bili smo bez opreme, bez hrane, bez baze i bez oružja. Trebalo nam je rjesenje ovog problema i to brzo. No u tom trenutku do nas se dovezao Technical, taman kada je Zenga uperio AT u njega vidjeli smo lose opremljenog gerilca kako drži ruke u zraku. Priveli smo ga i zanimalo nas je sto želi od nas. Objasnio nam je da su snage FIA-e na otoku vidjele kako su nas CSAT-ovci prevarili te da su čuli već prije za nase vojne operacije na Altisu, te da bi im trebalo da se netko poput nas pridruži u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.
    Nitko od njihovih ljudi nije ni približno dobro utreniran kao Mrcine i oni su željeli nasu podrku u istiskivanju CSAT-a sa Altisa.
    Pružena nam je osnovna oprema, a na nama je bilo ostalo.
    Prvi dan smo napali Oreokastro. 1-3 Team (Koji je nekakav Hibrid Arty support tima i Recon tima) uživao je u tom prvom deploymentu. Grad je pao jako brzo, jer neprijatelj nije bio spreman za silinu kojom smo ga udarili. Mi smo se pri dolasku na Altis zapravo nadali mirnom razrijesenju problema koji se nasao pred nama, ali na kraju se ipak sve svelo na onu da se na ovom svijetu nikom zapravo ne može vjerovat.

    Slika 3: Tim 1-2 skica neprijatelja dok se Recon tim postavlja na poziciju, Fotograf: Tomo Žarulja
    U jednu ruku mi je bilo žao neprijatelja. Kada smo ulazili u Oreokastro bili smo pozdravljeni od lokalnih stanovnika kojima je bilo jasno da unatoč steti koju smo nanijeli infrastrukturi nije bilo drugog načina da oslobodimo njihove domove. Donirali su ogromne količine rakije i drugih tekućih derivata da nam se zahvale, steta sto prave Mrcine ne smiju piti kada su na zadatku. Ipak uzeli smo malo griza sto su nam ponudili, a kada smo to pojeli krenuli smo dalje.
    Nakon Oreokastra, krenuli smo u napad na obližnju zračnu luku. Taj napad označila je jedna rečenica: "Onaj helihopter nije naoružan."
    Nije bio naoružan dok nije počeo pucati
    Otpor neprijatelja je bio respektabilan, moj tim (1-2) je bio odgurnut jednom ili dvaput, ali s vremenom smo uspjeli napokon se približiti neprijateljskom taboru i onesposobiti zračnu podrku koju su imali, unatoč ogromnom otporu na koji smo naisli.
    Tim 1-1 je pružao podrsku sa brda, a kada smo uspjeli onesposobiti sav otpor otisli smo u bazu na tusiranje i na večeru.
    Kad smo se ujutro probudili, Syrta je bila sljedeća. Uhvatili smo neprijatelja na spavanju. Nitko nije bio spreman. Pričekali smo da se Mino postavi na svoju poziciju, za to vrijeme su udarni timovi 1-1 i 1-2 nasli položaje za najbrži proboj. 1-1 je trebao prići niz cestu jugozapadno od grada, a 1-2 je trebao udariti preko brda sa zapada.

    Slika 4: Mrcine u pokretu, Fotograf: Bratić Dodge
    Čim smo vidjeli prve neprijatelje, prijavili smo ih timu 1-3. Počela je kisa smrti. Prva granata je direktno pogodila na gradsko raskrižje uhvativsi pritom neprijateljske vojnike koji su hvatali jutarnje sunce. Nitko nije preživio.
    Druga granata pala je nedaleko od parkiranog Ifrita. Posada je izasla iz njega no njihova nada nije bila dugog vijeka, posto je druga granata doletjela svega nekoliko metara od njih. Hladno sam prijavio: Direktan pogodak, tri su pala.
    Pala je jos jedna. Deset neprijateljskih vojnika je kao pokoseno se srusilo na pod. Civili bježe iz grada pod nemilosrdnom paljbom minobacača. Ifrit GMG se kreće po cesti da bi samo sekundu kasnije bio pokosen Zenginim AT-om. Kroz vrisak se osjetila neprijateljeva zbunjenost. Nije moralo ovako zavrsiti. Da su barem prihvatili pregovore i mirno napustili otok.

    Slika 5: Pokret na Syrtu, Fotograf: Tomo Žarulja
    Krenuli smo prema gradu usput koordinirajući vatru prijateljskog minobacača. Neprijatelj je izasao na cestu sa Varsukom, ubrzo je bio pogođen AT-om iz vise smjerova.
    Tim 1-2 se ukopao u obližnji bunker dok je tim 1-1 se zaputio prema unutrasnjosti grada. Pao je jos jedan Ifrit, neprijatelji su u očaju, jos uvijek rastrojeni i izbezumljeni trčali u nasem smjeru samo da bi ubrzo pali.
    Syrta je pala jako brzo. Vratili smo se u bazu. Jos nas tijekom dana i ovih sljedećih dana čeka dosta posla jer unatoč činjenici sto CSAT ne zna kako im FIA odjednom nanosi ovakve gubitke, ono smeće od generala nije mrtvo, a njihove snage jos su dobro ukorijenjene na otoku. Ali o tom potom. Sada ćemo dovriti ručak, vrijeme je da prekinem pisat i da se vratim jelu, jer vidim da Goc već gleda kako će doći do mojeg ručka.
    Ostavljam vas do sljedećeg Tupog Gledita u ugodnom drustvu i najavljujem da ću uskoro staviti na blog i neke stvari koje nisu direktno povezane uz Armu, ali bi vam mogle biti zanimljive

    Mila Kunis
    Glavni Regrutni Nadzornik
    Vodnik
    Džou Sisohvat
  5. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Maraton [ArmA III After Action Report]   
    Jutros kad smo napokon sletili u zračnu luku sam ušao u svoju sobu, prislonio svoj vjerni HK417 uz zid i srušio se direktno u krevet. Smrdio sam ko kuga, čizme su mi bile od zemlje, ali nije me bilo briga, bio mi je potreban san. Puno sna. 2 dana na Altisu i onda dugi put kući su me uništili.
    Još uvijek se predobro sjećam što se dogodilo. Prije 5 dana stigao je poziv u komandu da je CSAT opet počeo izvodit nekakve probleme po otoku te da je (opet) potrebna intervencija Mrcinačkih snaga. Dobro smo se najeli (griza ), tako da bi imali dovoljno energije za oružani sukob za koji smo znali da bi mogao potrajati.
    Čim smo stigli na Altis, vdijeli smo da se stanje od našeg zadnjeg odlaska samo pogoršalo, da nije stvarno ništa krenulo na bolje. Iskrcali smo se na Altisku zračnu luku za koju smo znali da je još uvijek pod kontrolom saveznih sila i onda je Degman Goca, Sherayzla, Cedevitu, Dogea i mene zaputio prema Athiri dok se ostatak dečkiju odmori.

    Slika 1: Postrojavanje u bazi prije odlaska na misiju (2. dan) - Fotograf: Mimoza Minjoza
    Athira je bila pakao. Doslovce. Kad smo se uspješno ušuljali u grad, shvatili smo da je stanje puno lošije nego što smo prvotno očekivali, bili smo okruženi OPFOR-om sa svih strana, po cesti se slobodno vozao jedan T-100 Varsuk. Još smo uz to testirali novu radijsku tehnologiju što je podrazumijevalo privikavanje na nove uvjete na bojištu. U jednom trenutku smo se razdvojili na 2 skupine, ja i Cedevita kao FSG (Fire Support Group) i Goc, Sherayzl i Doge su pošli loviti oklopna vozila.
    Odjednom je niz cestu sletila vatra. Na radiju su se čuli uzvik, Goc je pogođen u nogu. Doge se mogao povući ali kao prava Mrcina je ostao te pomogao u extractanju svojeg suborca. Cedevitina teška strojnica je bez prestanka brujala i supressala neprijateljske vojnike. Granate iz mojeg grenade launchera su padale okolo. Odjednom čujem Dogea na radiju: "Ej vi gore, otvarajte vrata!!"
    Sletio sam dolje koliko su me noge nosile te pustio naše suborce u bazu. U tom trenutku smo čuli helihopter kako prelijeće grad, da bi nedugo nakon toga bio oboren. Iz njega je iskočio pilot. Na njegovu sreću, Mrcine su snimile lokaciju njegovog pada te požurile na crash site. Vidjeli smo jednog, slabo opremljenog pilota (Vermin) okruženog CSAT-ovim snagama. Padali su vojnik po vojnik. Mi smo pružali covering fire, a nakon što sam se Vitaly pridružio, povukli smo se natrag, do ruba sela. Naime to je otprilike bilo sve što smo taj dan uspjeli napraviti.
    Krenuli smo na spavanje i prijavili rezultate svojeg relativno uspješnog recona.
    Gocu je rana previjena i sterilizirana, i onaj isti paladin koji je liječio =SFRJ=-ovce na onom meču je to sve sredio (because movie logic ).
    Drugi dan smo se probudili relativno rano, ali nam je uz Vitalya došlo još jedno pojačanje. Pepper nam se pridružio, i sa tim dodatnim snagama, krenuli smo osvojiti jedan od neprijateljskih gradova. Podijelili smo se u 2 tima, jedan tim je trebao napast sa sjevera, drugi sa juga.

    Slika 2: Timovi si uzimaju opremu - Fotograf: Džou Sisohvat
    Kada je većina ljudi bila spremna (i kad sam ja dovršio pivu ) krenuli smo polagano prema objektivu. Ovdje još prilažem sliku iz helikoptera.

    Slika 3: U helikopteru nikad nije dosadno (bacite pogled i na popis igrača sa lijeve strane ekrana - Fotograf: Tomo Žarulja
    Moj tim, koji je trebao napasti objektiv sa sjevera je relativno brzo ušao u poziciju, ali južni tim se isto toliko brzo našao u nevolji. Nažalost napravljena je greška pri startnim kalkulacijama te su oba tima vrlo brzo ostala bez AT-a, te smo se morali povući van grada te se opet vratiti.
    Drugi put kad smo se vratili priključilo nam se još eksternih pojačanja u vidu toga što su nam još došli VIPER, Deniz i još jedna osoba čije ime nemam na nijednom screenshotu tako da ne znam kako se zove.
    U međuvremenu je Vitaly se odlučio priključit našem slavnom vodu tako da smo usput dobili još jednog regruta.
    I da, zaboravio sam spomenuti da nam se na drugi dan priključilo još jedno pojačanje, to bi bio naš novi regrut Brut. Naš tim ga je koristio ( ) kao LMG, i još jednom ću pohvaliti njegovu sposobnost snalaženja unatoč činjenici da još uvijek nije bio službeno dobio mrcinačku uniformu.
    Grad smo napali odlučno, uništili smo jednog T-100 Varsuka te nastavili se kretati prema centru. Najviše problema smo imali sa jednim Ifritom GMG koji je nekim čudom skužio našu lokaciju i pokušavao nas pinnat dok prijateljske trupe nam ne skoče na glavu. Srećom to mu nije uspjelo, pošto je ekspertno onesposobljen simultanim napadom iz 3 smijera (Iskreno, moramo mijenjat taktiku sa AT-om, činjenica da nas vozilo koje 50cal probija drži lockane iza zgrade je smiješna )
    Grad je relativno brzo pao kad smo se malo posložili, bilo nas je 10 u gradu i bilo je donekle i teško pratiti kuda tko trči, ali jednom kad smo se uhodali sve je to počelo klackat kako treba
    Pobjedu smo proslavili kao pravi disciplinirani MilSimovci:

    Slika 4: Disciplina pršti iz ovog screenshota - Fotograf: Džou Sisohvat
    A nakon te proslave smo se odlučili jednom i slikat. Slikali smo se kako treba, no onda je meni pala ideja da bi svi mogli stat "kako žele"

    Slika 5: KOKOS - Fotograf: Džou Sisohvat
    Nakon toga nas je Deniz došao skupit sa helikopterom i zaputili smo se polagano prema bazi na rearm. I tu isto imam jednu sliku jer izgleda dosta dobro.

    Slika 6: Naoružavanje - Fotograf: Džou Sisohvat
    Nakon što su se svi naoružali do zuba, krenuli smo opet helićem (kontrolor Goc nam je svima dao kaznu) do sljedećeg objetiva. Trebalo je napasti grad do kojeg smo imali čisti prilaz kroz šumu. U teoriji je to zvučalo lagano da u pola šume squad nije ostao bez vodstva jer je moja igra odlučila počet proizvodit blue screen errore. 3 sam imao u cijeloj večeri, ali mislim da smo na kraju uspjeli otkloniti probleme
    Prije samog odlaska na objektiv smo imali opširne dogovore o smijeru i načinu napada:

    Slika 7: Razrađuje se taktika, uočite kako VIPER fino iskače - Fotograf: Džou Sisohvat
    Nakon što smo i to napravili zaputili smo se polako prema gradu. Tim A je napao prvi i uspjeli smo zauzeti položaj u gradu, nakon toga je Tim B, došao unutra sa oklopnim vozilom i pomagao čistit. Kada se tim B malo osuo, zaključili smo da bi bilo dobro da oba tima spojimo u jedan kompaktniji tim. Na kraju smo napravili nešto stvarno fora, koristeći krećuće oklopno vozilo kao zaklon od paljbe iz jednog smijera.

    Slika 8: Paintrain inbound - Fotograf: Džou Sisohvat
    Joj, sad su me opet razbudili, Goc trči po hodniku sa gajbom piva, i dečki su generalno dobre volje. Neka neka, tako treba, nek se opuste... Do treninga.
    I za kraj da ne bude da sam zaboravio, uz napomenu da pođete na drugi entry na mojem blogu i da glasate za miss Mrcina (ako već niste), jedna slička

    Cheryl Tweedy
    Do sljedećeg unosa u tupo Gledište
    Vodnik
    Džou Sisohvat
  6. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Level 90 Holy Paladin!?!?! [ArmA III After Action Report]   
    Prije nego što krenem sa još jednim, nadajmo se, veoma zanimljivim After Action Reportom, pozivam vas sve da budete spremni za 2. Izbor za Miss Mrcina, koji će se također nalaziti na mojem blogu. Natjecanje će vjerovatno biti napeto kao što je bilo i prvo!
    *ziiiijeeev*
    Otvorim oči i pogledam lijevo. Tomo spava ispod stabla. Pogledam desno, Degman, mb, Cedevita, Sherayzl i Goran jedu doručak na stolu za kampiranje usred šume pored male logorske vatre. Skočim na noge, iz ruksaka izvučem dvije pive i krenem prema njima. Potegnem jedan gutljaj i približim se stolu. Ponudim ostale no oni samo odmahnu rukom. Lijepo je proljetno vrijeme, zima je iza nas, van je čak možda i malko prevruće za ovo doba godine. Raskopčam košulju i sjednem na svoje mjesto. Svi još uvijek imaju podočnjake od napornog jučerašnjeg wara protiv saveza klanova =SFRJ= i =SAF=.
    Da stvari budu još gore na povratku se onaj prokleti novi kamion od OPFOR-a pokvario pa smo morali prenoćiti na otvorenom. Sada trenutno čekamo helihoptere "Pajceka" da nas dođu izvaditi iz ovog šumarka.

    Nisu više ni kamioni što su nekad bili
    Nakon što sam pojeo jedan dio mojeg cjelodnevnog suhog obroka (CSO), krenuo sam prema svojoj vreći za spavanje i ubrzo blizu nje locirao ono što sam tražio. Jedan AK-47, malo oštećen, ali sve u svemu u jako dobrom stanju. Pošao sam nekih 50 metara od baze, izbacio spremnik, repetirao metak iz cijevi, stisnuo okidač za svaki slučaj, te se okrenuo prema najbližem kamenu.
    *tres* Je*em ti *tres* recoil! *tres* Glupo *tres* antikno *tres* smeće *tres*. Zatim sam uzeo preostale komade nekadašnje puške i zavitljao ih u obližnju rječicu. Napravivši to, odmah sam se osjećao potpuno osvježeno.
    Prvo moram pohvaliti sve naše regrute koji su jučer očito dali svaki impuls svoje snage da bi donijeli prevagu našem timu. To ne znači da smo mi ne-regruti igrali ništa lošije, ali sam iznimno zadovoljan brzim napretkom "najmlađih" u sekciji. Jednoga dana kad vam završe regrutni rokovi prestajete biti moja odgovornost, ali se iskreno nadam da će Mrcine dobiti još mnogo skupina regruta poput vas.
    Dakle da počnemo. Mrcine su se odmah taktički podijelile u tri tima i od početka do kraja smo ostali vjerni početnoj taktici. Ja sam bio zadužen zajedno sa Cedevitom za lijevo krilo. Na početku smo sjajno krenuli, i od početka do kraja nismo prepustili prednost u broju killova. U Armi po nikakvom kriteriju to nije mjerilo uspjeha ali mislim da je ipak vrijedno spomena jer ukazuje na kvalitetu korištenja zaklona te sposobnost preciznog gađanja. Ta činjenica je još fascinantnija ukoliko se uzme u obzir da su jučer u waru sudjelovale samo dvije punopravne Mrcine (Degman i ja), a da su svi ostali još uvijek regruti. Još je vrijednija spomena činjenica da su Goran i Sherayzl relativno nedavno nabavili igru te da su u Mrcine došli sa prvenstvenom namjerom da nauče igrati.
    Sada kad sam pohvalio određene elemente jučerašnjeg meča, vrijeme je i da se spomenemo nekih stvari koje nam se nisu sviđale.
    Po meni najveći problem cijelog meča je sistem zauzimanja točaka. Dakle, tim koji trenutno u zoni ima više ljudi captura/decaptura zonu. Dok vaš tim ima više ljudi u zoni i ukoliko je zona vaša možete se respawnati u toj zoni. Ni to nije neki problem samo po sebi. No problematična je činjenica da osobe koje se respawnaju imaju spawn protection. Zašto je to problematično? jer svakih 7 sekundi dolazi nova tura neprijatelja koja zatim ima oko 5 sekundi neranjivosti. Stoga sam odlučio ovu temu nazvati kako sam ju nazvao, jer iskreno osim ako dečko sa slike ispod nije igrao u njihovom timu, ja ne vidim kako u ikojem realnom scenariju je moguće da netko može braniti bazu unatoč tome što gine više od napadača isključivo zbog činjenice da su mehanike zauzimanja točaka i respawna upitne.

    Znači ti si ležao u grmu i njih ressurecto i healo?
    I sad da ovo ne ostane na praznim riječima ja imam i konkretne prijedloge kako taj problem popraviti.

    Ukloniti spawn protection. Činjenica da neprijatelj gine čim se spawna bi ga prirodno natjerala da se povuče jednu točku natrag. Naša vatra po objektivu je bila vrlo učinkovita i ova taktika bi zasigurno donijela rezultat.
    Povećati vrijeme respawna, na nekih 10-15 sekundi. Kada ste u napadu nije vas briga, a kada se branite ne dopušta vam da preplavljujete neprijatelja nadmoćnim brojkama samo jer ne morate hodati do borbe
    Ukloniti mehaniku po kojoj mora biti više enemya od friendlya u zoni da bi se onemogućio respawn, jer na taj način, kada je cijeli tim u zoni ne postoji šansa za zauzimanje, a čak i ako ubijete nekoga on je nazad in no time


    Uočite HUD, osobito podatke o smijeru iznad mape. Kasnije ćemo popričati i o tome
    Drugi problem koji sam ja osobno imao sa ovom misijom je činjenica da nisu bile raspoložive ručne granate i da smo bili ograničeni samo na jednu pušku (AK-47) Ja ne smatram da je igra vojna simulacija ukoliko ja moram osobno provjeriti grm do sebe a ne mogu jednostavno u njega zavitljati ručnu granatu pa nek se stanovnici grma snalaze.
    Također restrikcije na roleovima i puškama možda balansiraju igru, ali bi i slobodan izbor predstavljao balans. Ako netko smatra da je ne-fer to što ja želim koristiti MP5 na ovoj mikromapi, samo jer ima nepostojeć trzaj i daleko je prikladnija puška, onda je i ta osoba slobodna uzeti pušku po izboru.
    Još jedan zadnji problem koji ja imam sa misijom je činjenica da je HUD i cijeli gunplay iskreno podsjećao na veoma loši port Call of Duty-a u Armu. Jer iskreno ako iskinemo sve elemente igre koji Armu čine Armom onda i ne ostaje ništa drugo. Diferencijacija klasa i činjenica da su vam potrebne specijalizirane klase (medic, AT soldier, greniadier, sniper...), te stoga da je potrebno se osloniti na svoje kolege kada igrate da bi postigli uspjeh je po meni srce igre.
    ALI! Ja bi sada ovdje mogao naricati satima. Mi se jesmo zabavili samo baš i nismo najsretniji sa nekim detaljima samog dvoboja. Na tim stvarima se naravno može poraditi, dinamičnija misija, sa oružjem po izboru, bez restrikcija na gear i na sam core gameplay igre bi popravio brojne stvari.
    No, da se mi vratimo na priču
    Dakle, ja i Cedevita smo bili zaduženi za lijevo krilo gdje smo uspijevali neprijatelja jako dobro dočekivat i iskorištavat prednost činjenice da je kod nas bio "Vijetnam" (moj naziv za lijevu stranu zbog činjenice da je bila vrlo šumovita i "borili smo se doslovce za svaki grm".
    Početak je bio jako dobar, radili smo trostruki proboj iz svih smjerova, i neprijatelj očito nije bio spreman na takvu taktiku. S vremenom su uspjeli izvršiti ofanzivu na našu bazu Charlie i zauzeti je, no prvi put smo je mi odlučno uspjeli preuzeti nazad. Drugi put nažalost nismo bili takve sreće. U trenutku kada je mb izletio sa servera, a Sherayzl je otkrio da ima problema sa modovima naš neprijatelj je odlučio izvršiti ofanzivu. Neko vrijeme smo mogli držati partiju sa omjerom 5 vs 7 ali nažalost nije bilo dovoljno da bi uspjeli zadržati Charlie. Nakon toga se na Charlieju dogodilo ono o čemu sam pisao gore sa respawnom i svim i jednostavno nije bilo u našoj moći da ga vratimo nazad, jer se neprijatelj jednostavno prebrzo respawnavao.
    Evo dečki mislim da čujem friendly Mi-8, ostavit ću vam fino još jedan screenshot, koji je slikan negdje prije samog kraja meča, statistike su dole na samom dnu, vi sami procijenite kako smo prošli

    Ja sam tek sad skužio da degman ima 4:3 monitor
    I naravno na kraju za sve vas koje zanima samo slika, evo i vama fino da napasete oči, kao i inače

    Kradem sa FHM-a, al ko ga jebe! Georgia Salpa
    Toliko do mene za danas
    Glavni Regrutni Nadzornik
    Vodnik
    Džou Sisohvat
  7. Perica Posavski liked a blog entry by Džou Sisohvat, Jedne Maglovite Noći... [ArmA III After Action Report]   
    Dobar dan dame i gospodo!
    Neki od vas me znaju iz vremena kada je Mrcinačka IL-2 Eskadrila žarila i palila virtualnim nebima i ti ljudi znaju na koji način ja pišem svoje After Action Reportove. Naime, stvarne događaje smjestim u neki fiktivni okvir i ubacim neku pozadinsku priču koja služi kao vezivno tkivo, te sve to na kraju unesem u neki "dnevnik". I ubacim malo ženske golotinje i humora za nagradu što ste pročitali moj tekst (iako znam da neki samo odscrollaju vidjeti sliku, sram vas bilo )
    Sada se zavalite, nabavite si neke hladne napitke i uživajte u našim jučerašnjim dogodovštinama!
    *tres* Trideset i četvrti komarac u sat vremena je pogođen mojom rukom i sada je samo fleka na vreći za spavanje. Promislio sam kako mrzim ljeta na Altisu i kako je CSAT morao odabrati baš najgore mjesto na zemlji da se odluči na vojnu intervenciju. *tres* Trideset i pet. Ajde, barem je mir i tišina, i ništa se ne čuje, izuzev glupih noćnih cvrčaka koji ne žele zašutit i ne dopuštaju mi da spavam. A znam da sutra ujutro čim se probudimo će nas Mimoza natjerati da trčimo krugove po pisti. Sklapam oči i točno u trenutku u kojem sam se napokon ponadao da bih mogao zaspat između šatora je dotrčao Degman.
    - Dečki, budite se, Ameri su nam dali zeleno svjetlo! Večeras napadamo Kavalu. Operacija Burek je krenula!
    Brzo sam uskočio u crnu uniformu, uzeo svoj vjerni MP5, nakrcao par piva u backpack (nikad ne znaš kad će ti zatrebati) i izletio van iz šatora. Tamo me je dočekao Tomo koji je također upravo izašao iz privremenog smještaja i sneno trljao oči. Doge, Cedevita i ostali su već bili spremni. Svi smo se skupili oko Degmana i nakon pozamašnog brifinga, koji je uključivao brojne detalje misije (osim jednog, vrlo važnog, bit će spomenuto vrlo brzo!) odlučili smo se slikati a onda bez odgode se zaputiti prema objektivu. Degman nažalost se nije imao vremena presvući iz NATO uniforme, pa stoga malo iskače

    Slika 1: Gornji red: SuchDoge, Kroatien Degman, mb120 | Donji red: Cedevitaholic, Tomo Žarulja | Fotograf: Džou Sisohvat
    Svi smo se posjedali u C-17 s kojim nas je Mimoza preveo do objektiva. U avionu je sve bilo mirno, dečki su se koncentrirali a ja sam radio još jednu provjeru opreme. Čim sam završio s tim upalilo se zeleno svijetlo i napravili smo skok sa 3000 metara. No kada smo prošli kroz oblake imali smo što i vidjeti. Magla je bila toliko gusta da nismo mogli vidjeti cilj skoka - dvorac Kastro. Da budem iskren nismo mogli vidjeti ni prst pred nosom, a kamoli dvorac. Uz pomoć GPS-a ja i Tomo smo uspjeli sletiti na objektiv, dok su se ostali prizemljili ispod dvorca, na strme litice.
    Grupa se razdvojila, ja i Tomo smo krenuli prema izlazu da dođemo do Degmana, koji je pokušao proći sa sjeverne strane dvorca, dok su ostali dečki pokušali uhvatiti prolaz oko dvorca, preko obližnjeg brdašca.

    Slika 2: Ja i Tomo pokušavamo naći Degmana
    U tom trenutku nam je druga grupa (mb120, Doge i Cedevita) javila da ih je neprijatelj napao, te da ćemo mi morati doći i pomoći razriješiti situaciju, jer se oni ne mogu pomaknuti. Tomo je u tom trenutku spazio našeg zapovjednika kako leži na podu nasred ulice i nekoliko CSAT-ovaca koji se kreću oko njega. Bila je potrebna samo sekunda, odabrali smo mete, a naše MP5-ice su ostalo odradile. U tom trenutku se dogodio najveći problem koji smo susreli tijekom cijele misije. Netko je očito malo previše popio i krivo izračunao travel time do objektiva, te je počelo svitati.
    Odlučili smo skinuti prigušivače sa pušaka, isključiti NV-ove te krenuti dalje prema Degmanu.
    U tom trenutku smo čuli eskploziju i viku iz brda. Kontaktirao sam sa Dogeom da saznam što se dogodilo. Navodno im je dosadilo čekati pa su počeli obasipati CSAT-ovce granatama, i eto baš se jedna sretno odbila, sretno otkotrljala i uletila fino direktno između neprijateljskih vojnika. Što su ti Mrcine!
    Nakon još par neutraliziranih meta, napokon smo došli do Degmana, te mu je Tomo pružio prvu pomoć (znao sam ja da će mu ona odora zagorčat život ). Kad se on pridigao i malo osvijestio, krenuli smo prema prema drugom timu da se susretnemo s njima.

    Slika 3: Tim se kreće u ranu zoru kroz maglu
    Nakon što smo se napokon regroupali, bilo je vrijeme da se krene u akciju. Doge je uništavao oklopnjaka za oklopnjakom, RPG-evi i Titani su letili posvuda, ekspresno smo riješavali cijele squadove neprijateljskih vojnika. Tijekom zauzimanja grada uništeno je 4 T-100 Varsuka, 4 Tigrisa i nebrojeno puno oklopnih vozila. Pješake nisam ni brojao jer ih je stvarno bilo previše. Jedino što me zaprepastilo jest žar kojim Doge voli neprijateljski oklop. Toliko ih voli da ima potrebu ih gađati nebrojenim brojem raketa sve dok ne eksplodiraju
    Tako da mislim da mogu reći za sigurno da ako jednoga dana budemo imali AT-soldiera, to ćeš biti ti Doge. Ako treba, ja ću ti nositi rakete.

    Slika 4: Tomo i Doge planiraju kako će "otvoriti konzervu". Primjetite umijeće parkiranja kojim raspolaže vozač ovog tenka.
    S vremenom se potpuno razdanilo a magla se povukla tako da smo imali mrcu više mjesta za disanje. Ubili smo i jednog zeca, nabacili roštilj i malo zamezili, ipak je na kraju ona piva bila korisna
    No kako sve dobre stvari moraju doći svojem kraju, dio tima nas je morao napustiti. Čuo sam da su Degmana dozivali iz komande, no znam ja da je on išao samo na pošteni doručak a nas prašinare ostavio da se mučimo sa neprijateljskim trupama.

    Slika 5: Tim prije Degmanovog odlaska spreman na akciju
    Kad je dio ljudi pošao, ostali smo Tomo, Doge, Cedevita i ja.Ispred nas se odjednom nitokud našla velika prepreka. T-100 Varsuk. Promislio sam što bi trebali raditi, jer je samo Doge imao AT-a, a meni je ostao samo prazan Alamut. Zaključio sam (i nisam pogriješio, nasreću) da bi trebalo povjeriti Dogeu gađanje neprijatelja (cijelo veče nije imao ni jedan promašaj). On ga je pogodio sa prvom raketom a neprijatelj se odlučio (naravno neuspiješno) sakriti tako što se uvukao u garažu (Vidi sliku 4). Prva raketa ga je samo okrzla, druga ga je onesposobila, a bile su potrebne još čak 2 da bi ga se potpuno onesposobilo (ako se dobro sjećam). Ipak, na kraju je meta uništena a mi smo se mogli polagano zaputiti kući. Cedevita se razdvojio od nas, rekao nam je da ima neke obaveze u obližnjem gradu, te da će se vratiti u našu bazu čim bude imao vremena.
    Nakon dugog puta (glupe ceste na Altisu), kada smo došli na debriefing, čuli smo grozne vijesti preko radija. Zenga nam je javio da neprijatelj pokušava ući sa tenkovima u naselje u kojem se nalazio Cedevita. Ostalo nas je samo dvoje u bazi jer je Tomo legao u svoj šator - jednom kad zaspi nema više buđenja.
    Zato smo ja i Doge imali riješenje. Sjeli smo u avione, i pokušavali uporno stupiti u kontakt sa Cedevitom. Ja sam ga na kraju, 3 minuta prije dolaska na objektiv uspio dobiti na mobitel. Upozorenje je shvatio ozbiljno, opremio se infra-crvenim markerom, ukopčao baterije i označio prvu metu. *eksplozija* Varsuk u plamenu. Druga meta. *eksplozija* Varsuk u plamenu. Taj proces se ponovio čak i nakon što smo ostali bez AG raketa, jer vjerni Gatling radi čak i tada

    Slika 6: Ja i Doge u formaciji lijevi echelon
    Nakon toga smo se vratili u bazu, sletjeli na pistu i ja sam odjurio izravno u krevet. Dug je ovo bio dan i puno toga smo napravili, ali to ne umanjuje činjenicu da me je sve bolilo.
    Eto dečki, to je bio moj prvi AAR za ArmA III sekciju, ovog će bit još, kad mi se bude dalo pisat sat vremena i skupljat ovoliko materijala sa treninga. Nadam se da vam se svidjelo, ako jest slobodno komentirajte
    Ukoliko nam se želite pridružiti i postati dio jedne od ovakvih priča, primamo i regrute i stare Mrcine, zabave i dobre atmosfere sigurno neće nedostajati.
    I eto to je to, barem za danas, za kraj vam ostavljam jednu fora sliku koju nisam mogao nigdje ugurat, i nešto po tradiciji, (vrlo dobroj tradiciji) da napasete oči.

    Slika 7: Tomo na Kastru, dok smo čekali da nam se ostatak tima pridruži

    Danielle Sharp
    Vodnik
    Džou Sisohvat
  8. Dudinko Gibanica liked a blog entry by Perica Posavski, *NOB* Mrcine nagradna igra!   
    Dakle, kao što i sam naslov kaže..zapravo ne, samo sam stavio bezveze da bi privukao vašu pozornost.
    Ili ipak ima nekakve nagradne igre? Čitaj dalje!
    Prije nego krenemo na glavnu temu ovog bloga (tingle, tingle ), da napomenem da smo nedavno otvorili još jednu probnu sekciju koja je lol. Ali zaista, zove se LOL! Mislim kao League Of Legends a ne:

    Dobro dosta zajebavanja na račun imena sekcije. (Ne želim da mi Miro i Himzo pokucaju na vrata)
    Moram reći da za sada izgleda dosta obećavajuće, već se tu neka ekipa skupila a i Drago je izašo iz šišmišje pećine u kojoj se krio od kod zna kad. No, kako god, želim ekipi puno sreće i zabave i da si dođu do N-tih levela i pobiju svih 650 zamjeva ili po čemu se već roka (ignorance alert! ).
    E da, bio sam spomenuo na početku nekakvu nagradnu igru? Ali nećemo još o tome.
    Prije toga da podsjetim da na našoj Fejsbuk stranici imamo oko 60+ članova, što aktivnih, što neaktivnih.
    U svakom slučaju, pozivam sve novije Mrcine koji koriste Fejsbuk a žele biti dio naše Mrcinačke fejsbuk mreže, da pošalju zahtjev za prijateljstvom na:
    http://www.facebook....100001255984568
    Ovo su samo neka svjedočanstva ljudi kojima se, nakon što su se sprijateljili s nama na Fejsu, život u potpunosti promjenio:

    J.Z. iz Vinjana Donjih:
    "Kad sam se sprijateljio s Mrcinama na Facebooku, postao sam potpuno nova osoba. Stekao sam mnogo prijatelja, dobio na lutriji novo auto i posto frajer ne samo u vlastitoj gildi nego i u cijelom susjedstvu."

    Đ.B., Neđelići:
    "Odkad sam Mrcine addo na moju frend listu, poč'o sam dobijat puno više lajkova i ljudi se više ne pretvaraju da su na chatu offline samo da ne bi pričali sa mnom!"
    Ajde sad više da se dotaknemo i te nagrade igre.
    Primjetili ste (a možda i niste, s vama se nikad ne zna), da na index stranici foruma piše da trenutno imamo (dok pišem ovaj blog je l') 994 registrirana člana na forumu. Što će reći, uskoro nam se bliži mali jubilej od 1000 registriranih članova na forumu!
    E sad, koja aktivna Mrcina dovede regruta a taj regrut ujedno bude i 1000-ti registrirani član na forumu, bit će odmah nagrađena sa 20 reputacijskih bodova, a ako još taj regrut uspješno odradi mjesec dana regrutnog roka i pokaže se vrijednim članom klana, osoba koja ga je dovela će uz to biti nagrađena i sa izborom bilo koje igre na Steamu do 12 eura!
    Dakako, bilo kakvi pokušaji manipulacije s registracijama neće proći (BUREK vas sve promatra). Regrut koji je ujedno i 1000-ti registrirani član foruma u svojoj prijavi mora ispuniti polje "Tko vas je doveo u Mrcine?" tako da ne zaboravite svom štićeniku to napomenut..u protivnom, ako se ispostavi da je regrut došao posredstvom Googla, a ne pozivom nekog od naših članova, onda neće biti nikakve nagrade.
    Evo to je to. Ako imate bilo kakva pitanja, pitajte, ako nemate, još bolje, onda ćemo moć u miru radit makinacije i naštimavat sustav nagradne igre bez da nam iko smeta..
    Voli vas vaš,
    Perica
    P.S.
    Al' ne previše
  9. Mutna Voda liked a blog entry by Perica Posavski, Kad moj mačak krene hrkat u gluho doba noći..   
    Nisam mogo zaspat od njegovog silnog hrnkanja pa sam ga jednostavno moro snimit.
    Pošto je snimano u mraku (nisam htio riskirat da probudim Njegovo Veličanstvo), ništa se nije moglo vidjet pa sam dodo fotku i pozadinsku glazbu.
    [media=]
  10. Mimoza Minjoza liked a blog entry by Perica Posavski, Kako me Grobo spasio od prisilne penzije   
    Nedavno sam javio o nemogućnosti igranja zbog problema s grafičkom karticom te ubrzo nakon toga čak i digao post u Hardware forumu tražeći savjet vezano za zamjensku karticu. Na neugodno iznenađenje, uvidio sam da se najjeftinije grafe, a koje u najmanju ruku nude iste ako ne i malo bolje performance od moje 4770, kreću u rangu od 800 do 1000 kuna. To baš i nisu mali novci, pogotovo ne za "quick replacement" osim ako se ne bi zadovoljio s modernom karticom koja će vrtiti lošije..a to se sve u svemu financijski baš i ne isplati (osim kupovine nove konfe).
    No, na moju sreću, ispostavilo se ipak da je sa mojom Atijevkom sve u redu i da je jednostavno bila, kako mi je javio Grobo kod kojeg sam ostavio karticu na testiranje, prepuna prašine. Specijalnim uređajem je komprimiranim zrakom valjda ispuhao šaku prašine iz nje, a kad se već ispostavilo da radi, odnio sam mu i cijeli komp na "čišćenje" i usput mi je čak stavio novu termalnu past na procesor.
    Kako je to otprilike izgledalo, možete vidjeti na sljedećem videu:
    [media=]
  11. Mimoza Minjoza liked a blog entry by Perica Posavski, Novi naslov u produkciji MGS-a   
    Potaknuti nevjerojatnim uspjehom J.A.G-a, (6 downloada do sad!) odlučio sam započeti na novom projektu, radnog naziva "Promilko".
    Priča bi išla otprilike ovako:
    Recimo da ste zapovjednik Mrljavaca (recimo da ste Mimoza) i da ste kojim slučajem se opkladili sa ekipom da nema tog minskog polja koje nećete moći preći..i recimo da vam ta ista ekipa, pored mina koje morate izbjegavati, u polje još podmeće kojekakve pive (o brandu nećemo jer ne želimo nikoga reklamirati, barem dok mi ne plate).
    Mrcina kao što jeste, imate visoku toleranciju na alkohol..ali kako sve ima svoje granice, ukoliko dosegnete 3 promila alkohola u krvi (svaka pokupljena piva donosi +1 promil), počet ćete se nekontrolirano teturati te će vam i s time borbeni zadatak prelaženja minskog polja biti još izazovniji.
    Dakako, radi se još o radnoj verziji koncepta (pred vama je veoma rani VIP ekranopuc), iako je rad na igri već započeo, moguće su još nekakvi dodaci/preinake.
    Toliko za sada!
  12. G.I. Joe liked a blog entry by Perica Posavski, Na stranicama uveden interaktivni izbornik   
    Kako na sajtu imamo dosta linkova vezanih za klan (ko bi reko a? ), do sada nije bilo moguće svaki od njih postaviti na 'uobičajena mjesta' (standardni linkovi ispod bannera) dok ih stavljanje u sidebar izborniku može učiniti manje uočljivim.
    Taj problem je riješen uvođenjem interaktivnog 'drop down' ilitiga padajućeg izbornika u kojem se nalaze svi oni linkovi i informacije koje također smatramo važnim a koje do sad nismo mogli učiniti dostupnima na prvi pogled.
    Dakako da nisu sve poveznice i linkane stranice do kraja zgotovljene i može tu biti još nekakvih promjena ali može se reći da je glavni dio posla obavljen.
    Eo toliko za sada!
  13. G.I. Joe liked a blog entry by Perica Posavski, Na stranicama uveden interaktivni izbornik   
    Kako na sajtu imamo dosta linkova vezanih za klan (ko bi reko a? ), do sada nije bilo moguće svaki od njih postaviti na 'uobičajena mjesta' (standardni linkovi ispod bannera) dok ih stavljanje u sidebar izborniku može učiniti manje uočljivim.
    Taj problem je riješen uvođenjem interaktivnog 'drop down' ilitiga padajućeg izbornika u kojem se nalaze svi oni linkovi i informacije koje također smatramo važnim a koje do sad nismo mogli učiniti dostupnima na prvi pogled.
    Dakako da nisu sve poveznice i linkane stranice do kraja zgotovljene i može tu biti još nekakvih promjena ali može se reći da je glavni dio posla obavljen.
    Eo toliko za sada!
  14. Leti Kozmaj liked a blog entry by Perica Posavski, Priča o dvije blesave mačketine   
    Dok sam jučer navečer surfao po netu, desilo se nešto čega sam se oduvijek pribojavao: moji kućni ljubimci su postali informatički osviješteni, te ću sad po svoj prilici, morati svakome od njih kupiti po jedno računalo.
    Sve je počelo nevino, prvo su mi se popele na krilo, a onda je njihovu pozornost privukao monitor.
    Sve sam snimio kao dokaz, a video možete pogledati ispod:

  15. Liganj Borgovich liked a blog entry by Perica Posavski, Asociranje vašeg forumskog accounta sa Facebookom   
    Kako veliki broj naših pripadnika koristi Facebook, odlučio sam napisati ovaj mali "tutorial" koji će vam omogućiti integraciju vašeg forumskog accounta sa istim, što će vam ubuduće omogućiti logiranje na forum s doslovno jednim klikom (bez potrebe upisivanja korisničkog imena i lozinke).
    Isto vrijedi i za Twitter, no ovdje ćemo se ipak pozabaviti s nešto ipak popularnijim Facebookom.
    Prvi korak: odite u vaše postavke odnosno My Settings:

    Nakon toga u postavkama izaberite Manage Facebook i kliknite na Facebook login gumb:

    Vaša FB stranica će vas pitati za potvrdu spajanja sa forumom, kliknite na "Dopusti":

    Sinkronizacija je završena:

    Sljedeći put prilikom logiranja je dovoljno samo kliknuti Facebook ikonu bez potrebe da upisujete vaše forumsko ime i password:

    Ako imate pitanja, pitajte!
  16. Liganj Borgovich liked a blog entry by Perica Posavski, Asociranje vašeg forumskog accounta sa Facebookom   
    Kako veliki broj naših pripadnika koristi Facebook, odlučio sam napisati ovaj mali "tutorial" koji će vam omogućiti integraciju vašeg forumskog accounta sa istim, što će vam ubuduće omogućiti logiranje na forum s doslovno jednim klikom (bez potrebe upisivanja korisničkog imena i lozinke).
    Isto vrijedi i za Twitter, no ovdje ćemo se ipak pozabaviti s nešto ipak popularnijim Facebookom.
    Prvi korak: odite u vaše postavke odnosno My Settings:

    Nakon toga u postavkama izaberite Manage Facebook i kliknite na Facebook login gumb:

    Vaša FB stranica će vas pitati za potvrdu spajanja sa forumom, kliknite na "Dopusti":

    Sinkronizacija je završena:

    Sljedeći put prilikom logiranja je dovoljno samo kliknuti Facebook ikonu bez potrebe da upisujete vaše forumsko ime i password:

    Ako imate pitanja, pitajte!
  17. Leti Kozmaj liked a blog entry by Perica Posavski, Priča o dvije blesave mačketine   
    Dok sam jučer navečer surfao po netu, desilo se nešto čega sam se oduvijek pribojavao: moji kućni ljubimci su postali informatički osviješteni, te ću sad po svoj prilici, morati svakome od njih kupiti po jedno računalo.
    Sve je počelo nevino, prvo su mi se popele na krilo, a onda je njihovu pozornost privukao monitor.
    Sve sam snimio kao dokaz, a video možete pogledati ispod:

  18. Leti Kozmaj liked a blog entry by Perica Posavski, Priča o dvije blesave mačketine   
    Dok sam jučer navečer surfao po netu, desilo se nešto čega sam se oduvijek pribojavao: moji kućni ljubimci su postali informatički osviješteni, te ću sad po svoj prilici, morati svakome od njih kupiti po jedno računalo.
    Sve je počelo nevino, prvo su mi se popele na krilo, a onda je njihovu pozornost privukao monitor.
    Sve sam snimio kao dokaz, a video možete pogledati ispod:

  19. Leti Kozmaj liked a blog entry by Perica Posavski, Priča o dvije blesave mačketine   
    Dok sam jučer navečer surfao po netu, desilo se nešto čega sam se oduvijek pribojavao: moji kućni ljubimci su postali informatički osviješteni, te ću sad po svoj prilici, morati svakome od njih kupiti po jedno računalo.
    Sve je počelo nevino, prvo su mi se popele na krilo, a onda je njihovu pozornost privukao monitor.
    Sve sam snimio kao dokaz, a video možete pogledati ispod:

  20. Dikosav Zekote Mrkobradi liked a blog entry by Perica Posavski, Dojmovi sa okupljanja   
    Kao što sam rekao, ovaj blog ću posvetiti dojmovima sa našeg do sada najvećeg mrcinačkog okupljanja, održanog u Mariji Bistrici dana 5.2.2011. godine.
    U 12:00 imam autobus za Zagreb. Sve sam već provjerio, cijena, put, vrijeme dolaska, sve što preostaje je spremiti se!
    11:40: izlazim iz kupatila i gledam na sat: "Ups! Vrijeme je da krenem!". Sjedam u auto i krećem bez da sam prije toga obavio tradicionalan ritual zagrijavanja mog Unića. Dobro, nekome će biti smiješno ali mišljenja sam da to vrijedi za svaki auto, ko što bi reko moj otac "To ti je ko da čoeka ujutro digneš iz kreveta i odma ga napiliš da ode trčat maraton!".
    Dok si reko vvvvv.vvvvv...vvvv....Uno yebem ti....evo me već na cesti i sa 60 na sat nervozno tapkam kažiprstom po volanu. Ne bi volio zakasnit a s time i poremetit planove ljudima koji me čekaju, pogotovo što smo se dogovorili tad, tad i tad nalazimo se tu i onda idemo za Mariju Bistricu!
    "Kakvo će biti okupljanje? Koliko će nas biti?" kroz glavu mi se vrte misli. Na "papiru" bi nas trebalo biti popriličan broj, ali nikad se ne zna ko može odustati u zadnji čas, pogotovo što se nekima upravo tako nešto i desilo dan prije, na žalost, spletom RL okolnosti. No što je tu je! Kad god se zateknem razmišljajući o onome ili ovome članu kojeg bi zaista volio upoznati u živo i za kojeg mi je žao što se ipak neće pojaviti, opet sam sebe opomenem da ne razmišljam na takav način jer ne bi bilo fer prema svim ostalim članovima koji će si dati truda (i novca!) da dođu.
    Pogledavam na sat, 11: 48. Na autobuskom sam kolodvoru i na prvi pogled se pred ulazom u parking nalazi nepremostiva kolona vozila u čekanju. "Gotovo! Zakasnio sam!" pomislio sam u sebi i već si razrađujem plan B, da pogledam kad ide sljedeći autobus..Srećom, rampa se diže i u narednih par minuta ulazim i nalazim si mjesto za parking.
    U cca 11:55 sam na šalteru i kupujem kartu za bus!
    Fast forward, za manje od (po voznom redu predviđenih) tri sata, eto me na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. Izlazim iz busa i nekako se nadam da ću tamo vidjeti nekog od naših, no, jedini sam tu. Po dogovoru zovem Kikija i javljam mu svoje GPS koordinate. Kaže Kiki "Budi tu kod onih okruglih stepenica, tu ću ja doći za par minuta!"
    Nisam baš siguran da znam o čemu mi govori, ali samouvjereno odgovaram sa "Ok!". Mislim, koliko može na kolodvoru biti okruglih/spiralnih stepenica osim jednih? Hmm..zapravo osim dvoje sa obje strane..hmmm, a imaju i tamo neke treće okrugle stepenice..Odlično. Sad ćemo se tražit tri dana i čoek će dobit popizditis. Na sreću ipak se uspijevamo izkoordinirat i dok si reko Arma2Orijentacija, eve me već s njim u autu i idemo po ostatak ekipe. Prije toga smo dakako zastali u Importane centru di si je Kiki naručio instant klopu i ispred kojeg smo odmjeravali komade.
    Stajali smo nas dvojica tako neko vrijeme i usput pričali o svemu i svačemu. Na tom istom mjestu se trebao pojaviti i ostatak ekipe. Malo je čudan taj osjećaj iščekivanja no, it gouz vit d teritori aj ges! Nedugo nakon toga, pojavljuju se prve Mrcine: Simo, Vrba (kojeg nisam skužio zbog onih njegovih crnih naočala u profilu) Cvjetko Krvavica koji se rukovavši sa mnom i načinom na koji je rekao "Bog! Ja sam Cvjetko Krvavica" te pogledom koji me je počastio a koji je govorio "Ti si mi dao ime mamicu ti..!!#"{:content:}quot;"!!!" dao do znanja da mi se ne piše dobro, Tejo Tejson Tandžara kojeg također nisam skužio jer je na avataru imao nekakvo drugačiji raspored obrva, očiju i usana i naposljetku, Jajalo Kupus (i on me nekako mrko pogledo ) i Rista Snajperista koji je imao malo poderane hlaće od užurbanog spuštanja sa jednog od obližnjih krovova (s kojeg je narafski, radio izvidnicu).
    Nedugo nakon toga upadamo u auta i krećemo put Marije Bistrice. Već se tu počeo iznad vozila u kojem smo bili Kiki i ja nadvijati mračni oblak dezorijentacije jer smo zapričavši se, fulali skretanje i morali se ponovo naći sa ekipom koja je vozila iza nas. Nakon toga ponovo krećemo i odlazimo po Buđota te nastavljamo putovanje prema našem glavnom odredištu.
    Iz Zagreba smo odavno izašli i može se reći da više nismo u civilizaciji, na nas je polako počeo padati mrak dok smo vijugali krivudavim ruralnim putevima koji vode do restorana "Sunce" a u kojem bi se, koliko se kasnije ispostavilo da će nas biti, nas 18 Mrcina trebalo naći.
    Može se reći da je sve od početka više-manje išlo po planu, na putu smo ka našem odredištu, atmosfera je dobra i priča se o klopi i cugi i još nam jedino preostaje naći se sa drugom grupom.
    Fast forward, evo nas u malom pitoresknom gradu u kojem si nalazimo privremenu konobu u kojoj ćemo se svi što bi se reklo Arma2 riječnikom, regrupirati. Tu nas je već 10 komada, dakle, još 8 Mrcina se čeka. Nakon nekih 20ak minuta, u prostoriju ulaze Zino, Ludomir, Bos Ko Buha, Haba, Kugla i Mrljavi (za kojeg mi je posebno drago da smo se konačno vidjeli). Nakon početnih pozdrava, počinju se nekako zbrajati dojmovi.
    Zanimljivo je napomenuti da je Bos Ko Buha već neko vrijeme u rezervnom sastavu i da je bio neaktivan, no, ipak se pojavio na okupljanju što je zaista bilo jedno ugodno iznenađenje. Kad smo već kod iznenađenja, naše Mrcine koje su potegle čak od Zadra, su se pojavile u specijalnom izdanju, a za one koji nisu vidjeli fotku u Kafani, evo još jednom:

    Fast forward, vrijeme je da se krene u restoran. E, tu počinje zabava!
    Već je pao mrak i krećemo u potragu no, restorana nigdje na vidiku! Je li prije ili poslje benzinske, je li ono skretanje lijevo ili desno..tu već počinje mala avantura koju sam zabilježio na svojoj kameri i koju ćete imati priliku vidjeti kada film bude zgotovljen i aploudan u galeriji!
    Restoran i gazda su sami po sebi prva liga. Stol je bio pripremljen i sve što nam je preostalo je lijepo zasjest i počekat klopu, evo i jedne fotke da vidite kako je to izgledalo:

    Moram pohvaliti naše Mrcine koje su se cijelu noć boravka u restoranu ponašale odgovorno (pogotovo što se radi o brojci od 18 ljudi) i što su vješto prikrili sve one razbijene boce, demoliranu WC šolju i poflekani stolnjak (dok gazda nije gledo). Šalu na stranu, bilo je super, a tu je bilo i zanimljivih modnih dodataka (pa samo nek neko rekne da nismo trendi):

    Što se tiče samog jela, na meniju je bila pohana puretina i crveno meso uz dodatak zelene salate (u kombinaciji sa grahom i kupusom), slatkog krumpira, pića koje je ekipa donijela, kole, mineralne i za kraj štrudle od jabuke i sira.
    Malo nas je po glavi došlo više što zbog činjenice da je nekoliko članova zbog više sile jednostavno moralo otkazat dolazak, a što i zbog pošasti zvane Buđo:

    "E oćeš jest te štrudle? Nećeš? Daj ih vamo!" "Ej gazdarica, donesite još one puretine i onog mesa!" "Ej di su te štrudle ej??"
    Negdje oko 23:20, krećem natrag za Zagreb te ulazim u auto sa Kuglom, Mrljavim i Habom i u zadnji čas stižem na bus (još jednom hvala Kugli na prijevozu).
    Kad sam već kod toga, posebna zahvala ide Kikiju na organizaciji samog okupljanja!
    Enivej, to bi bilo to, a mali uvid u kako je to sve izgledalo budete, kao što sam već napomenuo, vidjeli putem slika odnosno filma u galeriji!
  21. Dikosav Zekote Mrkobradi liked a blog entry by Perica Posavski, Dojmovi sa okupljanja   
    Kao što sam rekao, ovaj blog ću posvetiti dojmovima sa našeg do sada najvećeg mrcinačkog okupljanja, održanog u Mariji Bistrici dana 5.2.2011. godine.
    U 12:00 imam autobus za Zagreb. Sve sam već provjerio, cijena, put, vrijeme dolaska, sve što preostaje je spremiti se!
    11:40: izlazim iz kupatila i gledam na sat: "Ups! Vrijeme je da krenem!". Sjedam u auto i krećem bez da sam prije toga obavio tradicionalan ritual zagrijavanja mog Unića. Dobro, nekome će biti smiješno ali mišljenja sam da to vrijedi za svaki auto, ko što bi reko moj otac "To ti je ko da čoeka ujutro digneš iz kreveta i odma ga napiliš da ode trčat maraton!".
    Dok si reko vvvvv.vvvvv...vvvv....Uno yebem ti....evo me već na cesti i sa 60 na sat nervozno tapkam kažiprstom po volanu. Ne bi volio zakasnit a s time i poremetit planove ljudima koji me čekaju, pogotovo što smo se dogovorili tad, tad i tad nalazimo se tu i onda idemo za Mariju Bistricu!
    "Kakvo će biti okupljanje? Koliko će nas biti?" kroz glavu mi se vrte misli. Na "papiru" bi nas trebalo biti popriličan broj, ali nikad se ne zna ko može odustati u zadnji čas, pogotovo što se nekima upravo tako nešto i desilo dan prije, na žalost, spletom RL okolnosti. No što je tu je! Kad god se zateknem razmišljajući o onome ili ovome članu kojeg bi zaista volio upoznati u živo i za kojeg mi je žao što se ipak neće pojaviti, opet sam sebe opomenem da ne razmišljam na takav način jer ne bi bilo fer prema svim ostalim članovima koji će si dati truda (i novca!) da dođu.
    Pogledavam na sat, 11: 48. Na autobuskom sam kolodvoru i na prvi pogled se pred ulazom u parking nalazi nepremostiva kolona vozila u čekanju. "Gotovo! Zakasnio sam!" pomislio sam u sebi i već si razrađujem plan B, da pogledam kad ide sljedeći autobus..Srećom, rampa se diže i u narednih par minuta ulazim i nalazim si mjesto za parking.
    U cca 11:55 sam na šalteru i kupujem kartu za bus!
    Fast forward, za manje od (po voznom redu predviđenih) tri sata, eto me na zagrebačkom autobusnom kolodvoru. Izlazim iz busa i nekako se nadam da ću tamo vidjeti nekog od naših, no, jedini sam tu. Po dogovoru zovem Kikija i javljam mu svoje GPS koordinate. Kaže Kiki "Budi tu kod onih okruglih stepenica, tu ću ja doći za par minuta!"
    Nisam baš siguran da znam o čemu mi govori, ali samouvjereno odgovaram sa "Ok!". Mislim, koliko može na kolodvoru biti okruglih/spiralnih stepenica osim jednih? Hmm..zapravo osim dvoje sa obje strane..hmmm, a imaju i tamo neke treće okrugle stepenice..Odlično. Sad ćemo se tražit tri dana i čoek će dobit popizditis. Na sreću ipak se uspijevamo izkoordinirat i dok si reko Arma2Orijentacija, eve me već s njim u autu i idemo po ostatak ekipe. Prije toga smo dakako zastali u Importane centru di si je Kiki naručio instant klopu i ispred kojeg smo odmjeravali komade.
    Stajali smo nas dvojica tako neko vrijeme i usput pričali o svemu i svačemu. Na tom istom mjestu se trebao pojaviti i ostatak ekipe. Malo je čudan taj osjećaj iščekivanja no, it gouz vit d teritori aj ges! Nedugo nakon toga, pojavljuju se prve Mrcine: Simo, Vrba (kojeg nisam skužio zbog onih njegovih crnih naočala u profilu) Cvjetko Krvavica koji se rukovavši sa mnom i načinom na koji je rekao "Bog! Ja sam Cvjetko Krvavica" te pogledom koji me je počastio a koji je govorio "Ti si mi dao ime mamicu ti..!!#"{:content:}quot;"!!!" dao do znanja da mi se ne piše dobro, Tejo Tejson Tandžara kojeg također nisam skužio jer je na avataru imao nekakvo drugačiji raspored obrva, očiju i usana i naposljetku, Jajalo Kupus (i on me nekako mrko pogledo ) i Rista Snajperista koji je imao malo poderane hlaće od užurbanog spuštanja sa jednog od obližnjih krovova (s kojeg je narafski, radio izvidnicu).
    Nedugo nakon toga upadamo u auta i krećemo put Marije Bistrice. Već se tu počeo iznad vozila u kojem smo bili Kiki i ja nadvijati mračni oblak dezorijentacije jer smo zapričavši se, fulali skretanje i morali se ponovo naći sa ekipom koja je vozila iza nas. Nakon toga ponovo krećemo i odlazimo po Buđota te nastavljamo putovanje prema našem glavnom odredištu.
    Iz Zagreba smo odavno izašli i može se reći da više nismo u civilizaciji, na nas je polako počeo padati mrak dok smo vijugali krivudavim ruralnim putevima koji vode do restorana "Sunce" a u kojem bi se, koliko se kasnije ispostavilo da će nas biti, nas 18 Mrcina trebalo naći.
    Može se reći da je sve od početka više-manje išlo po planu, na putu smo ka našem odredištu, atmosfera je dobra i priča se o klopi i cugi i još nam jedino preostaje naći se sa drugom grupom.
    Fast forward, evo nas u malom pitoresknom gradu u kojem si nalazimo privremenu konobu u kojoj ćemo se svi što bi se reklo Arma2 riječnikom, regrupirati. Tu nas je već 10 komada, dakle, još 8 Mrcina se čeka. Nakon nekih 20ak minuta, u prostoriju ulaze Zino, Ludomir, Bos Ko Buha, Haba, Kugla i Mrljavi (za kojeg mi je posebno drago da smo se konačno vidjeli). Nakon početnih pozdrava, počinju se nekako zbrajati dojmovi.
    Zanimljivo je napomenuti da je Bos Ko Buha već neko vrijeme u rezervnom sastavu i da je bio neaktivan, no, ipak se pojavio na okupljanju što je zaista bilo jedno ugodno iznenađenje. Kad smo već kod iznenađenja, naše Mrcine koje su potegle čak od Zadra, su se pojavile u specijalnom izdanju, a za one koji nisu vidjeli fotku u Kafani, evo još jednom:

    Fast forward, vrijeme je da se krene u restoran. E, tu počinje zabava!
    Već je pao mrak i krećemo u potragu no, restorana nigdje na vidiku! Je li prije ili poslje benzinske, je li ono skretanje lijevo ili desno..tu već počinje mala avantura koju sam zabilježio na svojoj kameri i koju ćete imati priliku vidjeti kada film bude zgotovljen i aploudan u galeriji!
    Restoran i gazda su sami po sebi prva liga. Stol je bio pripremljen i sve što nam je preostalo je lijepo zasjest i počekat klopu, evo i jedne fotke da vidite kako je to izgledalo:

    Moram pohvaliti naše Mrcine koje su se cijelu noć boravka u restoranu ponašale odgovorno (pogotovo što se radi o brojci od 18 ljudi) i što su vješto prikrili sve one razbijene boce, demoliranu WC šolju i poflekani stolnjak (dok gazda nije gledo). Šalu na stranu, bilo je super, a tu je bilo i zanimljivih modnih dodataka (pa samo nek neko rekne da nismo trendi):

    Što se tiče samog jela, na meniju je bila pohana puretina i crveno meso uz dodatak zelene salate (u kombinaciji sa grahom i kupusom), slatkog krumpira, pića koje je ekipa donijela, kole, mineralne i za kraj štrudle od jabuke i sira.
    Malo nas je po glavi došlo više što zbog činjenice da je nekoliko članova zbog više sile jednostavno moralo otkazat dolazak, a što i zbog pošasti zvane Buđo:

    "E oćeš jest te štrudle? Nećeš? Daj ih vamo!" "Ej gazdarica, donesite još one puretine i onog mesa!" "Ej di su te štrudle ej??"
    Negdje oko 23:20, krećem natrag za Zagreb te ulazim u auto sa Kuglom, Mrljavim i Habom i u zadnji čas stižem na bus (još jednom hvala Kugli na prijevozu).
    Kad sam već kod toga, posebna zahvala ide Kikiju na organizaciji samog okupljanja!
    Enivej, to bi bilo to, a mali uvid u kako je to sve izgledalo budete, kao što sam već napomenuo, vidjeli putem slika odnosno filma u galeriji!
  22. Malik Tintilinić liked a blog entry by Perica Posavski, Apdejtana blog aplikacija na verziju 2.3.0   
    Blog aplikacija je apdejtana na verziju 2.3.0., a ona nam donosi među ostalim, sljedeće novosti:

    Novi "Like" sistem za blogove i komentare u blogovima Notifikacije za nove blogove i komentare (dakako, ako si prije napravite subscription na nečiji blog putem Like gumba i OBAVEZNO u My Settings -> Notification Options -> Notify me of new entries on blogs I like izaberete metodu notifikacije! Budem pogledo u Adminu da l' se ovo po defaultu može naštelat za sve juzere) Novi sistem komentara (flash, realtime riplaji) Blogovi sada mogu dobijati reputacijske bodove (Napomena: za blog reputaciju nećete dobiti PM obavijesti jer mod koji koristimo "pokriva" samo postove u forumima) Facebook Like i Twitter Tweet gumbovi na blogovima. Preuređen dizajn Individualni blogovi su dobili (stari) "jedan po jedan" individualni tip pregleda To je to!
  23. Malik Tintilinić liked a blog entry by Perica Posavski, Apdejtana blog aplikacija na verziju 2.3.0   
    Blog aplikacija je apdejtana na verziju 2.3.0., a ona nam donosi među ostalim, sljedeće novosti:

    Novi "Like" sistem za blogove i komentare u blogovima Notifikacije za nove blogove i komentare (dakako, ako si prije napravite subscription na nečiji blog putem Like gumba i OBAVEZNO u My Settings -> Notification Options -> Notify me of new entries on blogs I like izaberete metodu notifikacije! Budem pogledo u Adminu da l' se ovo po defaultu može naštelat za sve juzere) Novi sistem komentara (flash, realtime riplaji) Blogovi sada mogu dobijati reputacijske bodove (Napomena: za blog reputaciju nećete dobiti PM obavijesti jer mod koji koristimo "pokriva" samo postove u forumima) Facebook Like i Twitter Tweet gumbovi na blogovima. Preuređen dizajn Individualni blogovi su dobili (stari) "jedan po jedan" individualni tip pregleda To je to!